Apostolat smrti
Ako bismo usvojili načelo da je samoubojstvo prihvatljivo, onda bi zakonska ograničenja bila u cijelosti proizvoljna. Ako je potpomognuto samoubojstvo nešto dobro, zašto ga ograničiti samo na izabranu nekolicinu?, pita Aaron Kheriaty, profesor psihijatrije, u članku „Apostolat smrti“, objavljenom u časopisu za religiju i javni život, „First Things“.
Ako postoji „pravo na potpomognuto samoubojstvo“, zašto ga treba ograničiti samo na smrtno bolesne osobe? Zašto ne bi uključili adolescente ili mlade koji su u depresiji, demoralizirani ili očajni? Ako se jednom usvoji „pravo na eutanaziju“, onda će u praksi nestati zakonska ograničenja o tome tko joj se može podvrgnuti, „kao što je pokazalo stanje s potpomognutim samoubojstvom u Belgiji i Nizozemskoj“, ističe profesor Kheriaty.
Eutanazija u tim zemljama, dopuštena gotovo zbog bilo kojeg razloga, dokaz je da se ne radi samo o „praktičnoj skliskoj padini, već o neumornom logičnom klizanju“, od slučajeva pacijenata s rakom koji imaju samo šest mjeseci života, do osoba koje su samo nesretne, demoralizirane ili depresivne, primjećuje psihijatar i upozorava: Znamo da je samoubojstvo obično nagli i ambivalentni čin. Jedna osoba koja si je pokušala oduzeti život skokom s mosta je rekla: „Odmah sam shvatio da je sve što sam u svojem životu držao nepopravljivim, totalno popravljivo – osim činjenice da sam upravo skočio“.
To je u skladu s pomnijim istraživanjima, naglašava profesor Kheriaty: „Deset godina nakon pokušaja samoubojstva, gotovo nitko od osoba koje su se pokušale ubiti više ne žele umrijeti te im je drago što su žive. Napustiti suicidalne osobe usred krize, pod krinkom poštovanja njihove autonomije, društveno je neodgovorno. Potkopava ispravnu medicinsku etiku i nagriza društvenu solidarnost“, smatra profesor.
Iza želje za samoubojstvom obično stoji želja pobjeći od tobože nepodnošljive patnje. Kad se pruži utjeha ili pomoć, želja za samoubojstvom vene. U američkoj državi Oregon od 752 slučaja prije eutanazije, manje je od 6% osoba bilo upućeno na psihijatrijsku procjenu, što je teški medicinski nemar, primjećuje psihijatar Kheriaty.
Nezakonitost samoubojstva pomaže onima koji su u potrebi. Praksa potpomognutog samoubojstva, kako god je nazivali, šalje poruku da neki životi nisu vrijedni življenja. Zakon je učitelj: ako se potpomognuto samoubojstvo legalizira, tu će poruku čuti svi koje more samoubilačke misli i sklonosti, zaključio je profesor Kheriaty.
