Hobby Lobby
Moj dom i ja služit ćemo Gospodinu
Zašto o svemu tome nešto više treba znati i prosječni Hrvat i što se zapravo dogodilo? Još 2010. administracija predsjednika Obame započela je s opsežnom reformom američkog zdravstvenog sustava koji je izazvao puno negodovanja i otpora (uz neke pozitivne efekte) a vrlo je brzo prozvana Obamacare. Jedna od vrlo kontraverznih točaka svakako je odredba da privatne tvrtke moraju svojim radnicima omogućavati takvo zdravstveno osiguranje koje daje mogućnost svih oblika kontracepcije. Naravno, mnogi poslodavci, upravo zbog svojih vjerskih uvjerenja, usprotivili su se takvoj odluci. Najdalje su otišli vlasnici tvrke Hobby Lobby. Obitelj Green te puno manje medijski eksponirani, obitelj Hahn vlasnici Conestoga Wood Specialties koji su tražili zaštitu svojih uvjerenja putem suda i u čiju je korist američki Vrhovni sud donio presudu da ove tvrtke ne moraju uključiti kontrolu rađanja u police zdravstvenog osiguranja svojih radnika.
Tko su zapravo Green-ovi vlasnici obiteljske tvrtke Hobby Lobby (nešto kao „naš“ Baumax s naglaskom na uređenje doma)? Financijski, dovoljno govori podatak o 600 prodavaonica i više od 21.000 zaposlenih te takav profit da je časopis Forbes svrstao Davida Greena, osnivača kompanije među 80 najbogatijih Amerikanaca procijenivši njegovo bogatstvo na 4,5 milijarde dolara. Možda ih još bolje oslikava trenutak kada su zajednički odlučivali trebaju li ući u sudski spor s državom. Ovako to opisuje magazin Time u vrlo opširnom članku u svom zadnjem broju: „Steve Green – Davidov najmlađi sin i predsjednik kompanije – govorio je zadnji te prosuđujući moguće posljedice parnice citirao biblijskog Danijela. Poput Greenovih, Danijel je bio privilegirani član društva koje nije marilo za njegovu vjeru. U jednom trenutku njegov zahtjev za izuzećem od blagovanja mesa kralja Nabukodonosora bio je uslišan. U drugom slučaju, zbog molitve svome Bogu, bio je bačen u lavlju jamu, no Bog ga je spasio, zatvorivši lavlja usta…“ Upozoravajući obitelj da možda neće izbjeći patnju ali da treba ostati u Božjoj ruci pozvao ih je da glasaju. Jednoglasno, svih 19 Greenovih, koji zajedno imaju sto postotno vlasništvo nad kompanijom, odlučilo je da se ide u parnicu.
Njihovi zaposlenici, pa i oni najmanje plaćeni daleko su od minimalca, a još 2000. godine odlučili su zatvoriti svoje trgovine nedjeljom (što je u Americi, ako ste trgovac, ravno ludilu). Mjesečno se sastaju kako bi odlučili kome i kako donirati desetke milijuna dolara koje godišnje izdvajaju za takve namjene. I nisu propali, dapače u američkom stilu od ove su presude imale i ogromnu, nusproduktivnu korist. Ne samo da su postali ikone borbe za vjersku slobodu kao dio ljudskih prava u Americi, nego im je medijska pažnja donijela takvu reklamu da su odmah mogli otvoriti nekoliko novih dućana zbog povećane potražnje – eh šta ti je Amerika…
Nije nepoznanica da radikalno protestansko kršćanstvo nema puno dodira s katoličanstvom u Americi no Američka biskupska konferencija promptno je izdala službeno priopćenje u kojem pozdravlja odluku Vrhovnog suda izražavaju istovremeno nadu da će i katoličke ustanove (od kojih su neke pred istim sudom) moći dobiti ista prava. Izazov je ovo za svaki obiteljski (privatni) biznis, čak i u maloj Hrvatskoj – koliko radikalno mogu i želim ići slijedeći svoja vjerska uvjerenja?