Kardinal Luis Antonio Tagle dobro zna što znači evangelizirati u velikome gradu. Kao nadbiskup Manile, jednog od najgušće naseljenih gradova na svijetu, jedan je od najmlađih kardinala Katoličke crkve.
Prozvan „rock zvijezdom“ među kardinalima ovaj je pedesetsedmogodišnji svećenik nedavno imenovan članom Papinskog vijeća za laike. Kao istaknuti govornik sudjelovao je u radu plenarne skupštine ovoga vijeća okupljenog početkom veljače u Rimu pod nazivom „Susresti Boga u srcu grada.“

U razgovoru za Catholic News Agency kardinal Tagle iznio je svoja razmišljanja o evangelizaciji u velikome gradu, o kontracepciji i pastoralu te o dojmovima nakon nedavnog pohoda pape Franje Filipinima.  

Koji su Vaši prvi dojmovi i nadanja nakon netom održane plenarne skupštine Papinskog vijeća za laike?

Kardinal Tagle: Po prvi puta sudjelujem u radu plenarne skupštine Papinskog vijeća za laike. Nedavno sam imenovan članom ovoga vijeća te mi je izuzetno drago da je ova plenarna skupština prvenstveno usmjerena na evangelizaciju u velikim gradovima, urbanim središtima, odnosno bavi se odgovorom na pitanje kako pastoralne aktivnosti i evangelizacijsko poslanje Crkve ostvariti u velikim gradovima.

Papa Franjo u svojoj apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium ističe da u mnogim dijelovima svijeta ljudi iz ruralnih sredina odlaze živjeti u velike gradove. Stoljećima je poslanje Crkve bilo usmjereno na ona mjesta gdje je živjela većina stanovništva, a to su bila sela. Danas se to promijenilo te su pred nama izazovi koje donosi stvarnost života u gradu i mogućnosti evangelizacije u urbanim središtima.

Osvrnimo se na nedavni papin pohod Filipinima. Koji su evangelizacijski plodovi papina susreta s filipinskim narodom?

Kardinal Tagle: Za nas je taj događaj bio poseban blagoslov. Toliko se ljudi odazvalo susretu s papom, toliko entuzijazma, toliko zajedništva... Za nas je to uistinu bio trenutak milosti i trenutak od iznimne nacionalne važnosti. Sada je naš glavni cilj njegovati plodove njegova pohoda, a oni se prvenstveno odnose na dvije stvari:

Prvo, pozivamo i potičemo vjernike da nastave iščitavati poruke, propovijedi i govore koje nam je uputio papa Franjo, da nastave razmišljati o njegovim postupcima i simbolici onoga što čini. Više plodova će biti samo uz ustrajnu molitvu, meditaciju i razmatranje jer sama činjenica da smo čuli usmjerene nam riječi ostavilo je svoj trag u nama, ali preostaje nam još otkrivati njihovu dubinu.

Drugo, nije dovoljno samo spoznajno doživjeti te poruke, nego ih trebamo pustiti u svoje srce. One nas trebaju obraćati i potaknuti na promjenu života. Tada iz te pozicije trebamo početi djelovati, ali ne samo kao pojedinci koji će ih primjenjivati u svome životu, nego, nadam se, i kao zajednica, kao narod, kao Crkva. U tome se smjeru kreću naša nastojanja nakon pohoda pape Filipinima.

Spomenuli ste važnost simbolike gesti pape Franje. Prisjetimo se samo njegovog susreta sa siromašnom djecom iz skloništa za nezbrinute u blizini katedrale u Manili.

Kardinal Tagle: Papin posjet tome skloništu prepun je simbolike. Presretan sam što je Sveti Otac posjetio sklonište za nezbrinutu djecu jer je time skrenuo pažnju javnosti na ono što Crkva i mnoge nevladine organizacije čine kako bi se pomoglo djeci koja lutaju ulicama naših gradova. Kako bismo zaštitili samu djecu i njihovu privatnost ne želimo ih izlagati pogledima velikog broja ljudi, stoga mnogi ovakvi projekti ostaju na neki način skriveni od očiju javnosti. Međutim, papin posjet ovoj djeci je mnogima otvorio oči te su sada spremni pridružiti se već postojećim inicijativama te iznaći nove načine kako pomoći da se ova situacija popravi.

Kako odgovoriti na materijalne potrebe siromašnih, a da se pritom ne zanemare njihove duhovne potrebe?

Karinal Tagle: Crkva, naravno, nije paralelna vlast državnoj. Ona nije ni financijska institucija. Prema riječima pape Franje Crkva nije nevladina organizacija. Ona je duhovno i misionarsko tijelo.

Dakle, ona treba biti spremna duhovno skrbiti o siromasima jer to se ne može očekivati od drugih zajednica. To je još jedan oblik siromaštva: uskratiti siromasima duhovnu i pastoralnu skrb. To je zadatak Crkve, a osim toga ona u skladu sa svojim mogućnostima siromašnima pruža sklonište, hranu, odgoj i obrazovanje, no uvijek naglasak stavljajući na duhovnu i pastoralnu skrb. Držati to u ravnoteži uvijek je izazov. Neki padaju u zamku pružanja materijalne pomoći, a sporije djeluju pri iskazivanju pomoći u duhovnom i pastoralnom smislu. No mi smo iznad svega svjesni specifičnosti naše karizme.

Papa se tijekom ovoga pohoda u nekoliko navrata osvrnuo na problem kontracepcije. Jesu li njegove riječi utjecale na one koji stvaraju zakone koji promiču kontracepciju?

Kardinal Tagle: Mislim da su oni koji promiču takve zakone od samoga početka svjesni stava Crkve o kontracepciji. Dakle, ne mislim da su bili iznenađeni time što je Sveti Otac ponovno istaknuo ono što je dio nauka Crkve. Papa je vrlo jasan po tome pitanju, a iako otvarajući vrata Crkve koja je puna suosjećanja i milosrđa, primjerice time što se pokušava približiti onima koji nailaze na poteškoće u svome braku i sl., on također ističe da je on dijete, sin Crkve. On si ne uzima za pravo izmišljati svoj vlastiti nauk.

Stoga u njegovim riječima nalazimo potvrdu nauka kojega je papa Pavao VI. iznio u enciklici Humanae Vitae. Sveti Otac nam je također ukazao na još jedan aspekt nauka Pavla VI., a koji kaže da se svakom slučaju treba pristupati individualno, a osobi u potrebi ispovjednici trebaju pristupiti srca puna samilosti i razumijevanja dok sagledavaju situaciju u kojoj se osoba nalazi. On je pritom istovremeno istaknuo vjernost nauku i sagledavanje jedinstvenih okolnosti svakog slučaja.

Kako otvoriti vrata onima koji su potrebni samilosti, a da pritom ne kompromitiramo nauk Crkve?

Kardinal Tagle: Smatram da je to također stvar pastoralnog pristupa. Primjerice, pojedini ljudi imaju poteškoće pri primjeni određenih dijelova crkvenog nauka, a našli su se u životnim situacijama koje često nisu posljedica njihovog izbora ili postoje određeni čimbenici koji su ih doveli u tu situaciju za koju oni znaju da nije u skladu s naukom Crkve. Među njima postoje oni koji, budući da njihova životna situacija nije u skladu s naukom Crkve, misle da su već osuđeni. Misle da više ne pripadaju Crkvi i da im ondje više nije mjesto. No možda su neki svećenici doprinijeli da se oni tako osjećaju. Međutim, ono što Crkva naučava od najranijih vremena i na što nas Sveti Otac podsjeća jest da su upravo ti ljudi, koji imaju poteškoća, upravo oni koji još više trebaju vodstvo Crkve. Ako ga se izloži na miran način bez osuđivanja možda će bolje shvatiti smisao nauka Crkve. On ne bi smio biti represivan. Naprotiv, budući da taj nauk sadrži sve ideale kršćanskoga života, on je zapravo treba oslobađati. Kada govorimo da trebamo ljubiti bližnje, da trebamo biti iskreni, da treba biti pravedni, tada ne izričemo nikakve represivne mjere. Sve su to stvari po kojima postajemo bolji ljudi.

Ljepotu crkvenoga nauka treba predstavljati na miran način nikoga ne osuđujući, a zatim potražiti odgovor na pitanje: kako pomoći onima koji ne žive u skladu sa crkvenim naukom? Ponekad se situacija može popraviti, ali, nažalost, u nekim slučajevima to više nije moguće.