Bio je jedan od velikih latinoameričkih biskupa 20. stoljeća, rodio se 15. kolovoza 1917. i umro je 24. ožujka 1980., a snažno se i odlučno zauzimao za prava obespravljenog naroda.

Govoreći za talijanski program Radio Vatikana o ubijenom sansalvadorskom nadbiskupu, pročelnik Kongregacije za kauze svetaca kardinal Angelo Amato podsjetio je kako je Romerov svećenički i pastoralni identitet lijepo sažeo papa Franjo kada je za njega rekao da je bio „biskup i mučenik, dobri pastir po Kristovu srcu, vjerovjesnik i otac siromaha, herojski svjedok Božjega kraljevstva, Kraljevstva pravednosti, bratstva i mira“.

„Romero je bio dobar svećenik i mudar biskup“, dodao je kardinal Amato, ali je prije svega bio čovjek koji je živio kreposnim životom. Ljubio je Isusa, klanjao mu se u euharistiji, ljubio je Crkvu, štovao Blaženu Djevicu Mariju, ljubio svoj narod.

Preokret u njegovoj pastoralnoj službi bilo je ubojstvo isusovca o. Rutilija Grandea 12. ožujka 1977., koji je napustio sveučilišnu nastavu i posvetio se pastoralnom radu sa siromašnim zemljoradnicima, 'campesinos', koji su bili potlačeni i marginalizirani.

Na misi zadušnici za ubijenog svećenika i dvojicu seljaka koji su bili u njegovoj pratnji nadbiskup Romero je rekao: „Oslobođenje koje je otac Veliki Rutilio propovijedao bilo je nadahnuto vjerom, vjerom koja nam govori o vječnom životu, vjerom koju on sada svojim licem okrenutim k nebu pokazuje u njezinoj punini, u njezinoj savršenosti: to je oslobođenje koje završava u radosti u Bogu, oslobođenje koje izvire iz pokajanja za grijehe, oslobođenje koje se temelji na Kristu, jedinoj spasonosnoj snazi“.

Od tada je odlučnije istupao u obrani potlačenog naroda i progonjenih svećenika.

„Smatram svojom dužnošću“, piše nadbiskup Romero, „odlučno stati u obranu moje Crkve i uz moj potlačen i izmučeni narod“.

„No te njegove riječi“, pojasnio je kardinal Amato, „nisu bile poticaj na mržnju ili osvetu, već usrdni poziv oca svojoj podijeljenoj djeci, koju je pozivao na ljubav, opraštanje i slogu“.

Govoreći o njegovoj blizini zemljoradnicima i siromašnima u El Salvadoru, kardinal Amato je istaknuo kako njegovo opredjeljenje za siromašne (opcija za siromašne) nije bilo ideološko već evanđeosko.

Njegova se ljubav protezala i na progonitelje kojima je propovijedao obraćenje na dobro i kojima je jamčio oproštenje, usprkos svemu. Bio je naviknut biti milosrdan. Njegova velikodušnost u davanju bila je, prema izjavama svjedoka, širokogrudna, potpuna, obilna. Davao je svima koji su ga zamolili. Znao je reći da kada bi mu se vratili novci koje je podijelio drugima postao bi milijunaš.

Zbog predanosti svome poslanju i borbi za obranu prava obespravljenih bio je svakodnevno izložen prijetnjama. Njegovo ubojstvo nije bilo improvizacija već je bilo dugo i pomno planirano. Ubijen je 24. ožujka 1980. u crkvi Božje providnosti za vrijeme služenja mise od jednog pripadnika eskadrona smrti.

Prema njegovu tajniku i službenom životopiscu Romero je ubijen zato da se ušutka njegovo učenje o susretu s Isusom koji se opredijelio za siromaštvo radi spasenja ljudskog roda. Na ukopu ubijenog nadbiskupa okupilo se 250.000 ljudi.

Slugom Božjim ga je 1997. proglasio Ivan Pavao II. a mučenikom papa Franjo 3. veljače ove godine.

Na kraju razgovora kardinal Amato je zaključio kako je nadbiskup Romero još jedna sjajna zvijezda koja se pali na duhovnom nebeskom svodu američkog kontinenta i pripada svetosti Crkve u Americi.