Nekad olimpijka, danas časna

Bivša olimpijka, a danas časna sestra otkriva svoje putovanje prema vjerskom pozivu.

s-Catherine2.jpg
Objavljeno:
 
30.07.2012 00:00

Bivša olimpijka, a danas časna sestra otkriva svoje putovanje prema vjerskom pozivu.

Za sestru Catherine Mary, iz Leedsa u Engleskoj, Olimpijske igre bile su obiteljska stvar. Rođena je u Wisconsinu pod imenom Kirstin Holum, kao kći Dianne Holum prve američke osvajačice olimpijskog zlata u brzom klizanju 1968. i 1972. te kasnije trenerice čak tri olimpijska tima.

"Za mene je brzo klizanje bilo prirodna stvar, a Olimpijske igre bile su  u središtu pozornosti naše obitelji", prisjeća se sestra Catherine.

Kirstin se počela natjecati već kao dijete, a trenirala ju je majka. "U početku sam klizala kao i svako drugo dijete, nisam se ni po čemu isticala, no kako sam odrastala sve mi je bilo jasnije da imam Božji dar i puno talenta za taj sport kao i volje i odlučnosti. Već s 13 godina ušla sam u reprezentaciju te se počela natjecati diljem Europe i Sjeverne Amerike", prepričava sestra Catherine.

Unatoč rasporedu pretrpanom treninzima i priremama za natjecanja, Dianne Holum uvijek se trudila zajedno s kćeri ići na nedjeljne mise. "Čak i na putovanjima, kad bismo negdje stigle prvo bismo išle potražiti katoličku crkvu gdje smo mogle prisustvovati nedjeljnoj misi, i to je bilo važno za moje odrastanje", prisjeća se Catherine.

Kad je napunila 16 godina, majku ju je poslala na hodočašće u Fatimu i tu je prvi put osjetila poziv da život posveti vjeri. "Prvog dana tamo odjednom sam začula glas koji je dolazio niotkuda, ne znam je li to bilo u mojoj glavi, u mom srcu, je li glas bio muški ili ženski, no bilo je jasno da to nije bila tek misao u mojoj glavi. Vrlo sam jasno čula: 'Postat ćeš časna sestra'. Nisam znala što to znači, ali to iskustvo i taj osjećaj  i jasnoća bili su toliko snažni da su me ispunili mirom i radošću", opisuje sestra Catherine i dodaje kako joj je sada jasno da joj je još tada Gospodin usadio sjeme u njezino srce.

Nakon tog iskustva, više se posvetila molitvi, te je sve više napredovala u karijeri. Osvojila je brončanu medalju na svjetskom prvenstvu u Berlinu, a potom se kvalificirala za Olimpijske igre u japanskom Naganu 1988.

Ta je godina bila puna izazova - oboljela je od astme te nastojala upisati studij umjetnosti. U dubini srca znala sam da neću biti profesionalna sportašica cijeli život. "To je tajna, kako Bog djeluje na naše živote – prvo mi je dao dar da već kao mlada budem uspješna sportašica, a onda mi je pokazao kako da iz toga izađem  i krenem dalje kako bi došla na put koji mi je namijenio", ukazala je Catherine.

Nakon Nagana, prekinula je sa sportom, diplomirala umjetnost i fotografiju u Chicagu te s vremenom zaboravila na poziv da postane časna.

A, onda je naišla na grupu ljudi uključenih u kampanju za život, pridružila im se te zajedno s njima došla na Svjetski dan mladih u Torontu. To hodočašće obnovilo je njezinu vjeru i ponovno probudilo poziv da se posveti redovničkom životu.

Zavjete je položila 2010. u New Yorku te je ubrzo poslana u samostan u Leeds gdje pomaže siromašnima i beskućnicima. "Sve u mom životu bilo je Božje djelo", zaključuje sestra Catherine.

Izvor: Zenit

Jeste li ovaj mjesec uplatitli za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!