Objavljeni dokumenti o zauzimanju Svete Stolice za armenski narod
Uoči mise kojom će Papa u travnju obilježiti stogodišnjicu genocida Armenaca, objavljeni su novi dokumenti koji potvrđuju zauzimanje Svete Stolice za armenski narod, dok je međunarodna zajednica šutjela o zločinu protiv čovječnosti, napisala je Andrea Gagliarducci za National Catholic Register, a prenosi Radio Vatikan.
Većina dokumenata Svete Stolice koji se tiču genocida Armenaca, a koji će biti objavljeni u nizu od četiri knjige, potječu iz arhiva Kongregacije za istočne Crkve, a novo izdanje isusovačkog časopisa La Civilta Cattolica donosi njihov sažetak. Skup dokumenata uključuje papinska pisma osmanskim sultanima, dokumente Papinskog državnog tajništva, izvještaje apostolskih poslanika, kao i pisma armenskih patrijarha, biskupa s mjesta događanja te izvještaje svjedoka.
Dokumenti, prema časopisu La Civilta Cattolica, „dokazuju da Sveta Stolica … nije ostala pasivna, već se vrlo odlučno suočila s pitanjem genocida nad Armencima“. Benedikt XV. bio je jedini vladar ili vjerski vođa koji je prosvjedovao protiv tog velikog zločina, istaknuto je u isusovačkom časopisu.
Genocid nad Armencima započeo je 24. travnja 1915. godine, pokoljem Armenaca u Istanbulu. Kroz sljedećih osam godina, oko 1,5 milijuna Armenaca je ubijeno ili raseljeno. Takvi su se zločini, međutim, događali i prije uspostave moderne Turske, još za vrijeme osmanske vlasti, kao što izvještavaju pisma misionara. Dokumenti pokazuju više pokušaja intervencije Svete Stolice za spas i oslobođenje Armenaca.
Osim toga, Sveta je Stolica „pokrenula neprekidan dotok novčane pomoći i zaliha u razdoblju kad nije bilo ni jedne druge međunarodne humanitarne organizacije osim Crvenoga križa i Bliskoistočne zaklade“. Osobita se pomoć pružala siročadi, te je Sveta Stolica osnovala brojna sirotišta otvorena osobama svih religijskih uvjerenja, ističe Civilta Cattolica. Armenska je siročad bila smještena i u apostolskoj palači Castel Gandolfo, u blizini Rima.
Dokumenti također pružaju uvid zašto je međunarodna zajednica dopustila da se genocid dogodi. Nadbiskup Augusto Bonetti, apostolski poslanik u Carigradu od 1887. do 1904. godine, ovako je sažeo stanje: Francuska i Rusija težile su očuvati „integritet Turske“, jer je Francuska uložila značajna sredstva u to područje, a Rusija je htjela da odnosi s Turskom budu mirni kako bi se mogla usredotočiti na Daleki istok. Prema nadbiskupu Bonettiju, Njemačka je imala interese da se nastavi rat između Grka i Turaka, dok je Engleska imala „važnih političkih interesa u Turskoj“.
