Sudjelovanje i nazočnost oko 150 osoba, među kojima i nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, bili su jasan pokazatelj velikog zanimanja za ovu temu.

Okrugli stol započeo je minutom šutnje za sve poginule i preminule hrvatske branitelje. Pozdrav i dobrodošlicu svima uputio je ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije vlč. dr. Mirko Šimić. Podsjetio je da se okrugli stol održava uoči osmog Tjedna solidarnosti Crkve u Hrvatskoj s Crkvom i ljudima u BiH te uputio je riječi zahvale Crkvi i svim dobročiniteljima u Hrvatskoj. Istaknuo je da ih je oko okruglog stola okupila želja da uvijek iznova pronalaze načine za korištenje vlastitih kapaciteta i sposobnosti za ostvarenje svojih životnih potreba u domovini Bosni i Hercegovini.

„Teška ekonomska situacija, koja muči cjelokupno stanovništvo u BiH, doprinosi odlasku hrvatskih kadrova iz Sarajeva i BiH. Tu je, naravno, i nesređena i nestabilna politička situacija tako da je želja bila sagledati, postoji li perspektiva za ostanak u glavnom gradu i je li se uopće potrebno baviti ovakvom problematikom ili je suvišno govoriti na ovu temu“; rekao je ravnatelj Šimić.

Skupu se obratio i veleposlanik Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini Ivan Del Vecchio koji je izrazio potporu ovakvim skupovima ističući ustavnu obvezu RH da štiti i pomaže Hrvate u BiH, a time i u Sarajevu. Izrazio je očekivanja da će s okruglog stola proizići konkretni zaključci koji će mu biti prezentirani, a na temelju kojih će i on osobno pokušati doprinijeti zapošljavanju Hrvata u Sarajevu.

U ime Udruge dragovoljaca i veterana domovinskog rata HVO HZHB Sarajevske županije nazočne su pozdravili predsjednik Zdenko Marković te predsjednik općinskog odbora Darko Bodul. Napominjući da se Udruga susreće s određenim poteškoćama, Bodul je rekao da je u Sarajevu teško pronaći posao, između ostalog i zato što postoji određena diskriminacija te predložio osnivanje udruga ili zadruga za branitelje. Spomenuo je i da je velik broj tvrtki iz Hrvatske zastupljen u Sarajevu očekujući i od njih konkretnu pomoć kada je u pitanju zapošljavanje. Naglasio je i da vlasti u Sarajevu niječu postojanje Hrvatskog vijeća obrane za što je klasični primjer nepostojanje spomenika poginulim braniteljima u glavnom gradu BiH.

Dodao je i da se, kad god pokrenu rješavanje ovog problema, protiv njih povede medijska hajka. Kao problem je izdvojio i nedostatak mjesta za njihovo okupljanje jer crkveni prostori, unatoč svemu što Crkva čini za Hrvate, ne mogu biti prikladno mjesto za njihova redovita okupljanja i rješavanje nekih egzistencijalnih problema. Iznio je i zamjerku hrvatskim političkim strankama zbog nedostatka potpore i zbog prebacivanja njihovih središnjica u Mostar ističući da bi se hrvatske stranke u Sarajevu trebaju ujediniti i zajednički nastupati. Prema njegovim riječima, cilj spomenute Udruge jest da njihova djeca ostanu u gradu Sarajevu i tu žive i rade. Zamolio je hrvatskog veleposlanika za posredovanje u skraćenju trajanja postupka provjere za izdavanje hrvatskih dokumenata.

Nakon što su sudionici saslušali zanimljiv tekst Gradimira Gojera, koji je objavljen u dnevniku „Večernji list“ od 7. ožujka 2014. pod naslovom „Sarajevo je i hrvatski grad“, započeo je radni dio na kojemu su sudjelovali: prof. dr. Stiepo Andrijić iz Hrvatskog društva za znanost i umjetnost BiH; dipl. oecc. Drago Bilandžija, savjetnik ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH; doc. dr. sc. Nino Raspudić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i dr. sc. Dejan Vanjek s Instituta za društveno-politička istraživanja u Mostar.

Prof. Andrijić je govorio o problemima neprovedbe restitucije u BiH, odnosno o sprječavanju donošenja zakona o njoj te o potrebi investiranja u kadrove i usmjeravanju sredstava u krajeve gdje su prije živjeli Hrvati u velikom broju (npr. Kraljeva Sutjeska).

Bilandžija je iznio podatke o kreditima koji su na raspolaganju za povratak prognanih Hrvata iz Republike Hrvatske u BiH te naglasio potrebu osnivanja makrokreditnih fondacija preko kojih će se i dalje moći financirati ovakvi projekti.

Dr. Vanjek je, na temelju svojih istraživanja, upozorio da još uvijek ne postoji cjeloviti popis stanovništva. S obzirom na stanje u Sarajevu, upozorio je na problem asimilacije i akulturacije te na potrebu multinacionalnog karaktera grada Sarajeva koji će se ogledati kroz njegove institucije.

Prof. Raspudić je upozorio na neriješeno nacionalno pitanje Hrvata te na višestruke razloge smanjenja njihova broja u BiH. Naglasio je da Republika Hrvatska ima konačno jedinstven stav kada je u pitanju status Hrvata u BiH i da sada može učinkovitije djelovati kada je u pitanju njihov opstanak u Sarajevu i u BiH.

Drugi dio okruglog stola započeo je čitanjem teksta, koji je preuzet s Katoličke tiskovne agencije Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, o problemima s kojima se susreću vjernici u župi Briješće. U ovom dijelu okruglog stola sudjelovali su: predsjednik Županijskog odbora Hrvatskog narodnog saveza u Sarajevu Dalibor Stanić, predsjednik HDZ-a 1990 Vrhbosna mr. sc. Dražen Gagulić, predsjednik Vrhbosanskog županijskog odbora HDZ-a dipl. oecc. Anton Rill, mr. sc. Vinko Jakić iz Hrvatske stranke prava u Sarajevu, i poduzetnik iz Travnika Anto Bilić.

Stanić je podsjetio da je ovakav skup posljednji put održan upravo u župnoj kući na Stupu prije 25 godina i da se ovo trebalo davno prije dogoditi. Upozorio je da se svi problemi vežu uz politiku, da je mali izlazak ljudi na izbore i „da smo sami krivi za stanje u kojemu se nalazimo“. Predbacio je drugim hrvatskim strankama zanemarivanje stanja Hrvata u Sarajevu napominjući da se tu najmanje ulagalo za razliku od nekih drugih krajeva u BiH. Iznio je mišljenje da i Katolička Crkve treba poduzimati više ovakvih inicijativa, a ne bježati od odgovornosti. Smatra da se u Sarajevu može živjeti ističući da i on namjera i ubuduće živjeti u glavnom gradu BiH.

Gagulić drži da su Hrvati u Sarajevu marginalizirani jer su izbačeni iz svih važnijih društvenih tokova. Naglasio je potrebu ponovne uspostave multietničkog karaktera grada te je predložio u tom duhu osnivanje poduzeća, knjižnica, poliklinika... u Sarajevu.

Rill smatra da je izostala inicijativa u traženju prava za Hrvate u Sarajevu te istaknuo činjenicu da oni u ovom gradu imaju deset stranaka što im onemogućuje da pređu izborni prag. Protivi se majorizaciji Hrvata u Sarajevu i drži da je potrebno postići jedinstvo hrvatskih stranaka na lokalnoj razini.

Jakić je, također, predbacio hrvatskim strankama nedovoljan angažman u radu oko zapošljavanja Hrvata u Sarajevu. Drži da su za to odgovorni oni koji se samo deklarativno zalažu za njihova prava.

Poduzetnik Bilić je naglasio da se trajno bogatstvo sastoji i u drugim vrijednostima, a ne samo u novcu. Poduzetništvo se, prema njegovu mišljenju, razvija zahvaljujući aktivnostima odgovornih pojedinaca. Napomenuo je da svoje kapacitete širi i na grad Vrhbosnu.

Prof. dr. Anton Jekauc progovorio je o određenim potencijalima koje su neiskorišteni, od vjetroelektrana do hidrocentrala, te o potrebi da se razmišlja u tom pravcu što bi vodilo i stvaranju novih radnih mjesta.

Iz izlaganja političkih predstavnika bilo je vidljivo da postoje određene razmirice i neslaganja koja su među ostalim plod i nekih ranijih politika i pokušaja, a koja se mogu nadići samo ako se interesi vlastitog naroda kroz jedinstvo, etičnost i moralnost podlože osobnim probicima. Na tomu će morati poraditi svi oni koji drže da Hrvati u Sarajevu zaslužuju ugled koji su nekada imali.

U trećem dijelu okruglog stola govorili su predstavnici crkvenih institucija i katoličkih udruga na teritoriju Vrhbosanske nadbiskupije. Don Ante Jelić, predsjednik Hrvatskog katoličkog dobrotvornog društva, progovorio je o onome što ovo društvo čini za Hrvate u Sarajevu. Spomenuo je da ovo društvo dovršava izgradnja studentskog doma u Sarajevu čime se želi pomoći da i što veći broj katolika u Sarajevu pronađe posao te tu zasnuje obitelj i ostane živjeti.

Izlaganje ravnatelja Katoličkog školskog centra „Sv. Josip“ u Sarajevu mr. don Ivice Mrše pročitao je prof. Leo Valenta. U izlaganju se podsjeća da se ideja katoličkih školskih centara rodila tijekom rata te da je Vrhbosanska nadbiskupija kroz katoličke škole dala konkretan odgovor da se protivi dijeljenju onoga što se ne može podijeliti. Ističe se da su katolički školski centri jamstvo kvalitetne ponude odgoja i obrazovanja i jamstvo da Hrvati i u Sarajevu imaju mogućnost pohađanja ovakve škole. Napomenuto je da još uvijek postoje problemi i s povratom zgrada u Tuzli, Sarajevu i Travniku. Na kraju se ističe da su katoličke škole najbolji pokazatelj tko je zapravo za multietničnost i višenacionalnost u Bosni i Hercegovini.

Ravnatelj Šimić je ukratko predstavio programe i projekte nadbiskupijskog Caritasa naglasivši da se više od polovine tih programa provodi upravo u gradu Sarajevu.

Kardinal Puljić je u svom izlaganju istaknuo potrebu zastupanja načela koja štite čovjeka. Prema njegovim riječima, stabilna politika je jamstvo ekonomije jer stranke se mijenjaju, a narod treba opstati. „Opće dobro je ono što nas treba voditi. Potrebno je postići kulturu rada, a vrlo važan je i duh solidarnosti koji će uvezati proizvođače i potrošače“, kazao je kardinal Puljić koji je naglasio i važnost duha samopouzdanja u vlastite snage i vlastite sposobnosti.

Nakon svakog izlaganja bila je mogućnost za diskusiju, pitanja i komentare, a za riječ se javio veliki broj sudionika. Očito je da ljudi nose dosta u sebi nakupljene gorčine i da traže mjesto gdje mogu iznijeti ono što ih opterećuje, od nezaposlenosti do diskriminirajućeg odnosa prema njima radi imena kojega nose.

Zaključci

Na završetku okruglog stola doneseni su konkretni zaključci koje će trebati pretočiti u praksu. Jedan od zaključaka jest da Udruga dragovoljaca i hrvatske stranke u Sarajevu formiraju komisiju koja će napraviti listu nezaposlenih te u sljedećem razdoblju poraditi na njihovu zaposlenju. Od Veleposlanstva RH u BiH očekuje se inicijativa da u tvrtkama iz RH, koja imaju svoja zastupništva u Sarajevu, izvide mogućnost zapošljavanja. Također je zamoljen hrvatski veleposlanik da se zauzme oko smanjenja trajanja postupka provjere za izdavanje domovnice. Zaključeno je i da bi hrvatske stranke u Sarajevu trebale napraviti zajedničku listu (slično onoj u Zenici) s kojom će izići na izbore s ciljem da prijeđu izborni prag te poticati Hrvate u Sarajevu da iziđu na izbore. Rečeno je i da bi trebalo poštovati dogovor o pravu prvenstva upisa djece u srednje škole KŠC-a kao i da bi trebalo iznaći mjesto u gradu na kojem bi se Hrvati Sarajeva mogli okupljati i družiti, a da to nisu crkveni prostori. Ukazano je i na potrebu da se pozove nekoga iz državnog Ureda za Hrvate izvan Hrvatske kako bi čuli i potrebe Hrvata u gradu Sarajevu. Zaključeno je i da se odrede strateški projekti Hrvata u Sarajevu i preko Veleposlanstva RH u Sarajevu budu prezentirati hrvatskoj javnosti kao i da se inzistira na reciprocitetu i medijskoj korektnosti kada se radi o legitimnim zahtjevima za rješavanjem određenih problema u Sarajevu. Ukazano je i na potrebu osiguranja dokumentacije za izgradnju spomenika brigadi HVO „Kralj Tvrtko“ te dorade liste Hrvata koji su u socijalnoj potrebi

Jedan od zaključaka jest i da se na jesen ponovno održi sličan okrugli stol na kojemu će se razgovarati o rezultatima i njihovoj provedbi.

Okrugli stol je zaključen u vjeri i nadi da će deklarativni strateški interesi, kada je u pitanju opstanak Hrvata u Sarajevu, biti konkretizirani u stvarnosti.