Počinje treća velika opsada Malte, države koja podupire život: hoće li se oduprijeti napadima?
Molim brzi odgovor, navedite zemlje zapadnog svijeta u kojima je pobačaj potpuno protuzakonit?
Irska? Ne. Od prošle se godine ondje je omogućen „ograničen pristup pobačaju“ u slučajevima kada postoji stvaran rizik po život žene, a aktivisti zdušno rade na tome da se što prije riješe tog „ograničenog pristupa.“
Kada sam se negdje 1999. godine priključila pro-life pokretu Poljska, Irska i Malta su bile posljednje europske države u kojima pobačaj nije bio legaliziran. Prošlog sam tjedna, petnaest godina kasnije, večerala s voditeljima malteškog pro-life pokreta rekavši im taj podatak. Još je ostala samo Malta.
Na Malti je pobačaj potpuno zabranjen. U malteškom kaznenom zakoni stoji: „Ako netko kod trudne žene putem hrane, pića, medicinske intervencije ili nasilja izazove pobačaj, bilo s njezinim pristankom ili bez njega, i ako mu se dokaže krivnja, može biti osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 18 mjeseci do tri godine” te se “ista kazna izriče ženi koja je tražila da se na njoj izvrši pobačaj ili je pristala koristiti sredstva koja imaju abortivno djelovanje.”
Ne postoje iznimni slučajevi.
Kako je Malta ustrajala u zaštiti života?
Jedan zanimljiv dio moga posla je pokušati shvatiti, u obzir uzevši demografsku i vjersku statistiku te povijesne uvjete, zašto se određena zemlja opire ili usvaja pravo na pobačaj i rodne ideologije. Što je zajedničko zemljama koje su prigrlile pobačaj i zašto je da toga došlo? I što Maltu (zasad) čini drukčijom od ostalih?
Naravno, najuočljiviji čimbenik kod ovih triju država je katolička vjera. Sve su one u jednom trenutku svoje povijesti bile nazivane „najkatoličkijom“ zemljom zapadnog svijeta. Pritom, ne mislimo na onaj velik broj ljudi koji se prilikom popisa stanovništva naziva katolicima, koji jednostavno znaju, vjeruju i trude se živjeti u skladu s naukom Katoličke Crkve.
Pojava nominalnog ili „kulturološkog“ katolicizma, popraćena velikim promjenama u samoj Crkvi počevši od šezdesetih godina prošloga stoljeća, stvorila je neobičnu sliku na područjima poput Latinske Amerike, u Francuskoj i Španjolskoj koje rapidno postaju „najnekatoličkiji“ dijelovi svijeta, istovremeno zadržavajući gotovo isti „službeni broj katolika.“
Teško je statistikom i istraživanjima procijeniti mjesta razilaženja između praktičnih i nominalnih katolika. Jedan od najkorisnijih internetskih alata je CIA World Factbook, koji ta američka središnja obavještajna služba daje na raspolaganju javnosti. Čak je i CIA, kao američka državna služba, uočava tu razliku. Primjerice, Factbook navodi da u Argentini živi „92% nominalnih rimokatolika (manje od 20% praktičnih).“ Također se navodi da je ondje stopa uporabe kontracepcije iznosi 78%. Zatim, za Francusku gdje je 83-88% rimokatolika, a 76.4% stanovništva koristi kontracepciju; za Kolumbiju 90% rimokatolika, a 79.1% stanovništva koristi kontracepciju.
Ali stanovništvo Malte je, sve donedavno, ustrajalo u svojoj katoličkoj vjeri u praksi kao i prilikom popisa stanovništva. Je li razlog tome veličina otoka? Ne znam. Možda je na tako manjim područjima teže neprimjetno postati „nominalnim“ katolikom.
Već godinama pišem o Malti, a tek sam nedavno stvarno pojmila što znači kad je nazivam „malenom državom.“ Zamislite zemlju, cijelu zemlju s parlamentom i zakonima, sveučilištem, autoputom, vojskom i svim ostalim, u kojoj ako u jednom smjeru vozite više od 27 km, možete završiti u moru. Doslovno. Meni je, kao Kanađanki navikloj na vožnju od 13 sati kako bi posjetila rodbinu koja živi u istoj provinciji, to bilo teško pojmiti.
Prijatelji su nas odveli na večeru u drevni utvrđeni grad Mdinu, odakle smo naslonjeni na tri metara debele kamene zidove mogli promatrati svjetla grada Vallete na drugom kraju zemlje, oko 11 km dalje od mjesta na kojem smo se nalazili. Malteška zračna luka izgleda kao da zauzima desetinu ukupne kopnene površine te zemlje. Mjerila su ovdje drugačija.
Pa ipak, koliko god ta zemlja bila malena, malteško je društvo jedinstveno i „specifično“, kako bismo mi to rekli u Kanadi, s nevjerojatnih više od 400.000 stanovnika. Maleški jezik i velik dio njene slavne kulture izravno potječu od starih Feničana, a njena odanost katoličkoj vjeri, ne samo Katoličkoj Crkvi, jednako je časna. Trenutak njihovog obraćenja zabilježen je u Novom zavjetu jer sveti je Pavao doživio brodolom upravo se na Malti, koju su Rimljani zvali Melita, gdje je propovijedao i obratio rimskog namjesnika, a sve na putu prema Rimu gdje će umrijeti mučeničkom smrću.
Malta: Ključanica na vratima kršćanstva
Zašto je mala država poput Malte važna? Počela sam o Malti razmišljati kao o „ključanici“ na vratima kršćanstva, što ona i jest nekada bila. Položaj Malta u Sredozemlju oduvijek je bio strateški vrlo važan. Njen je vojni značaj priznavalo svako carstvo, od vremena Feničana, Grka i Rimljana do Francuza u doba Napoleona i Britanaca koji su njome vladali od 1800. do 1964. Onaj tko je upravljao Maltom upravljao je Sredozemljem. Sada je ključanica Europe postala simbolom, samim Maltežanima i onima koji je žele ponovno vidjeti pod vladavinom strane ideološke sile.
Tijekom njene duge povijesti Malta je doživjela brojne invazije i osvajanja. Njome su vladali Feničani, Grci, Rimljani, Arapi, Švabi, Aragonci, Kastiljanci, Francuzi i Englezi. Ipak tijekom svih tih stoljeća, možda je ključni povijesni trenutak za malteški narod, dan koji ih je odredio, bilo jutro 18. svibnja 1565. kada je Veliki majstor vitezova svetog Ivana od Jeruzalema, Jean Parisot de la Valette, ugledao flotu od 180 turskih ratnih brodova sa 48.000 najboljih vojnika osmanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog.
Protiv takve se nadmoćne sile diglo 8000 vitezova i malteških dragovoljaca boreći se i nakon ogromnih gubitaka uspjevši se oduprijeti turskoj najezdi. Velika opsada Malte poznata je povjesničarima kao jedna od ključnih prekretnica u 16. stoljeću u borbi između islama i kršćanstva, te je jedna od najsjajnijih i najslavnijih vojnih pobjeda u povijesti Zapada. Obranili su se na tako junački način da je čak i veliki cinik Voltaire rekao: „Ništa nije poznatije od opsade Malte."
Ustrajnost ove zemlje u namjeri da ostane svoja pred svim ugnjetavanjima opstajala je kroz stoljeća. Povjesničari drugom velikom opsadom Malte nazivaju otpor koji je ta mala zemlja pružila moćnom nacističkom ratnom stroju najprije protuzračnim topovima, a zatim... nećete vjerovati ovo... s tri zastarjela zrakoplova dvokrilca iz Prvog svjetskog rata koji su se zvali Vjera, Nada i Ljubav. Dok je rat još uvijek bijesnio 1942. godine kralj George VI. je „otočnu utvrdu Maltu“ odlikovao križem svetog Jurja zbog njenog „junaštva i zalaganja zboh kojih će biti poznata još dugo kroz povijest.“ Ponosni na taj trenutak Maltežani su križ svetoga Jurja dodali na svoju novu zastavu 1964. godine gdje stoji sve do danas.
Posljednja utvrda
Jedan od najboljih pokazatelja da je ovaj mali narod i dalje značajan na svjetskoj sceni jest veliko zanimanje koje razni ideolozi pokazuju za katoličku Maltu. Njihovi dugogodišnji pohodi na na malteške političke i akademske institucije počinju urađati plodom. Mnogi Europljani ostali su šokirani otkrićem da Malta nije imala zakonsku odredbu za razvod braka koji je ipak ozakonjen 2011. Tri godine kasnije, prijedlog zakona istospolnih zajednica prošao je bez velikog opiranja. Nova je ljevičarska vlada već obećala rodnim aktivistima još veće mogućnosti djelovanja.
Postoji dobar razlog zbog kojeg je velika konferencija organizacije ILGA Europe, homoseksualnog lobija kojeg financira EU, prošle godine održana u Valletti. Iz istog je razloga međunarodna organizacija Planned Parenthood (IPPF) 2007. izdala dokument kojim osuđuje Maltu, zajedno s Irskom i Poljskom, jer je odbila dati potporu „reproduktivnim pravima."
Lako je uočiti tko su glavni zapovjednici u ratu protiv kršćanstva, ili njegovih ostataka, na Malti. Predstavnici su to onoga što je papa Benedikt nazvao „radikalnim sekularizmom.“
Kakva je budućnost Malte? Već sam spomenula da sam tijekom večere malteške pro-life aktiviste upozorila da su im za petama sekularisti s kampanjama koje promiču rodnu ideologiju i pravo na pobačaj. Riječ je o novom valu osvajača. Ova mala skupina Maltežana je, sada kada je Irska pala, ostala posljednja pred razornim vojskama projekta velike svjetske društvene transformacije koje su se sručile na Maltu sa svim novcem i političkim silama ovoga svijeta.
Ali oni već znaju, bolje od mene, da je njihova crta obrane već oslabljena. O tome nam ponovno u vidu brojki govori CIA World Factbook. Ondje piše da se katolicima smatra 90% stanovnika, a pronašla sam statistike koje govore i o 95-98% katolika. Moji malteški prijatelji tužno odmahuju glavom da danas zapravo „samo“ 50% stanovništva redovito ide na misu. Možda je teško suosjećati s njima kada je postotak onih koji u Francuskoj sudjeluju na misi danas jednoznamenkasti broj, a u Italiji iznosi oko 18%, dok je prije samo deset ili petnaest godina bio oko 80%.
Jedan od najlakših i najbržih načina da se otkrija koja je zemlja „najkatoličkija“ u svojim uvjerenjima je uvid u podatke o natalitetu. Upravo je to područje u kojem vidimo da se u ovom malom, izrazito katoličkom narodu bolest počela širiti. Podaci o natalitetu na Malti govore da se po ženi rađa 1.54 djece. Prema demografima u cilju održavanja stabilne populacije, koja je ključna za ekonomsku i socijalnu stabilnost, potrebno je da se u državi rađa 2.1 djece po ženi. Malta klizi prema dolje.
U dokumentu Ujedinjenih naroda iz 2011. godine stoji da malteška vlada trenutnu situaciju koja se odnosi na natalitet u državi smatra „zadovoljavajućom,“ te da po tom pitanju ne poduzimaju „nikakve intervencije,“ iako vlada pruža svoju „indirektu potporu.“ Iako nema dostupne statistike o upotrebi kontracepcije, u priopćenju Odjela Ujedinjenih naroda za ekonomske i socijalne poslove, odnosno Odjela za stanovništvo, stoji: „Programi planiranje obitelji, odnosno kontrole rađanja, na Malti tijekom godina sve više nailaze na prihvaćanje. Prema zakonu o medijima iz 1974. ukinuta je zabrana oglašavanja kontracepcijskih sredstava. Sljedeće je godine bila ukinuta zabrana uvoženja takvih proizvoda. Vlada na neizravan način pruža podršku aktivnostima vezanim za planiranje obitelji.”
Malta se 2004. pridružila velikom europskom pokretu ujedinjenja, odnosno Europskoj uniji, a euro je kao valuta usvojen 2008. No je li Malta kapitulirala pred ideologijama? Smatram da se ondje još vodi rat na tom području. Kao osoba koja se uspješno izliječena od potencijalno smrtnosne bolesti, znam da dijagnoza nije isto što i smrtna kazna.
Nakon godina života provedenih u Italiji, u kojoj je cinizam na račun države i Crkve postao nacionalnim obilježjem, posjet Malti bio mi je pravo otkriće. To je zemlja koja se silno ponosi svojom slavnom prošlošću, prirodnim ljepotama, arhitekturom, izvanrednim pomorstvom, jezikom, običajima, kulturom te, povrh svega, vjerom. Nakon 72 sata provedenih ondje moj prijatelj i ja primijetismo jednu od stvari po kojoj ovaj sretan, velikodušan i srdačan maleški narod ne sudjeluje u „europskom projektu“: oni odbacuju očaj i moderni samoprijezir. Danas europskim društvom dominira anksioznost i nihilizam, ali ova se otrovna obilježja šire na ostatak svijeta poput jutarnje magle.
Europljani, odbacivši kršćanstvo, žive u dubokom strahu od monstruoznih sila koje su proizašle iz ideologija dvadesetog stoljeća i kojima ne mogu upravljati. Ali Maltežani imaju svoju tajnu opstanka: očuvali su svoju staru vjeru i nadu koja je prati.