Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u nedjelju 22. svibnja oštro je osudio napade na banjolučkog biskupa Franju Komaricu, a posebice one koji dolaze od predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika ističući kako je riječ o nedospustivom postupanju političara koji ujedno bježi od istine o stradanjima Hrvata na području tog entiteta tijekom proteklog rata u Bosini i Hercegovini.
 
- Nedopustive su i za svaku osudu prijetnje entitetskog predsjednika Dodika i pojedinih drugih predstavnika vlasti biskupu Komarici, poznatom borcu za istinu i jednakopravnost. Umjesto da napokon poduzmu nužne korake za ispravljanje brojnih nepravdi nanesenih slabijima, očita je želja da se prijetnjama utiša jedan od rijetkih glasova koji se ne miri s potpunim iskorjenjivanjem svega što je hrvatsko i katoličko u cijelom entitetu RS - stoji u izjavi kardinala Puljića.
 
Kardinal Puljić je istaknuo kako se u cijelosti pridružuje pozivu biskupa Komarice političarima kako u BiH odnosno RS tako i u Hrvatskoj da se napokon počnu ispravljati nepravde učinjene Hrvatima u BiH, posebice onima s područja Banja Luke koji su najprije prognani, a potom im se desetljećima priječi povratak.
 
Naveo ima potrebu pozvati sve da taj grad bude mjesto zajedničkog življenja u različitostima, ali i mjesto gdje će se ispraviti ratne nepravde nanesene Hrvatima među kojima su i članovi kardinalove kao i biskupove obitelji.
 
- To je istodobno i zadaća svih političara u svim mjestima u kojima su počinjenjene nepravde nad onima koji su u manjini. Među nepravdama, koje vape u nebo, jest i nemogućnost mnogih da pronađu posmrtne ostatke svojih najbližih te da ih dostojno sahrane i pored njih se Bogu pomole. Zar se mogu nadati dobru i Božjem blagoslovu oni koji poštuju grobove svojih pokojnih, a u isto vrijeme priječe da oni drugi i drugačiji čine to isto? - upitao je kardinal Puljić.
 
Vrhbosanski nadbiskup zamjera kako hrvatski dužnosnici u BiH nikada nisu otvorili pitanje položaja Hrvata u današnjoj RS niti su se za njih zauzeli.
 
- Očekujem od međunarodnih predstavnika u Bosni i Hercegovini i od svih vlasti na državnoj razini, a na osobit način od hrvatskih predstavnika vlasti u BiH koji nikada nisu na ozbiljan način postavili pitanje jednakopravnosti Hrvata na teritoriju RS, da se suprotstave politici, kako ih pojedini nazivaju, etnički čistih prostora jer je to u suprotnosti sa svim zakonima utemeljenim na pravdi i jednakopravnosti, a na osobit se način protivi Božjim zakonima - poručio je kardinal Puljić.
 
Ustvrdio je kako teritorij ne smije biti važniji od čovjeka, a država i svaka državna vlast dužna je biti u službi svakog čovjeka.
 
- Unatoč prijetnjama, Crkva se nikada i ni po koju cijenu neće pomiriti s nepravdom i uvijek iznova tražit će da nepravda bude ispravljena bez obzira o kome je riječ. Isto tako, Crkva će uvijek moliti za pokojne i nastojat će na dostojan način obilježiti njihove grobove. To je činila i u daleko težim i opasnijim vremenima od ovih današnjih, a to će činiti i ubuduće. Posljednji koji bi joj to trebali priječiti jesu oni koji obilaze mjesta stradanja svoga naroda, a to isto zabranjuju drugima - poruka je kardinala Puljića koji je postavio pitanje dokle će se tako postupati.
 
Potom je podsjetio na poruke pape Franje poslane tijekom njegova posjeta Sarajevu u lipnju 2015. godine, koji je tada poručio: 'Svi bismo trebali prepoznati naše temeljne ljudske vrijednosti, kako bismo se uspješno suprotstavili divljaštvu onih koji bi od svake različitosti htjeli stvoriti priliku za nasiljem. U ime se ovih vrijednosti može i mora surađivati, graditi i razgovarati, opraštati i s njima rasti. Političari su pozvani na plemenitu zadaću da budu prvi koji će služiti svojim zajednicama, radeći prvenstveno na očuvanju temeljnih ljudskih prava, među kojima istaknuto mjesto ima ono o vjerskoj slobodi. Na taj će se način konkretnim zalaganjem moći izgraditi mirotvornije i pravednije društvo, u kojem bi se uz pomoć svakoga člana rješavali mnogovrsni problemi iz svakodnevnoga života naroda. Da bi se ovo ispunilo, prijeko je potrebna stvarna jednakost svih građana pred zakonom, posebno u njegovoj provedbi, bez obzira na njihovu etničku, vjersku ili geografsku pripadnost: tako će se svi, bez razlike, u potpunosti osjećati dionicima javnoga života i, uživajući ista prava, moći će aktivno dati svoj posebni doprinos općem dobru.'