Sv. Ivan od Križa - crkveni naučitelj mistične teologije

Sveti Ivan od Križa (1542.-1591.) katolički je mistik, crkveni naučitelj i reformator Karmelićanskog reda. Jedan je od najvećih katoličkih mističnih pisaca, a njegova djela "Uspon na goru Karmel", "Duhovni spjev", "Tamna noć duše" i "Živi plam ljubavi" klasična su djela europske duhovnosti i književnosti.

JohnCross2.jpg
Objavljeno:
 
14.12.2012 00:00

Sveti Ivan od Križa (1542.-1591.) katolički je mistik, crkveni naučitelj i reformator Karmelićanskog reda. Jedan je od najvećih katoličkih mističnih pisaca, a njegova djela "Uspon na goru Karmel", "Duhovni spjev", "Tamna noć duše" i "Živi plam ljubavi" klasična su djela europske duhovnosti i književnosti. Najpoznatija mu je knjiga "Uspon na goru Karmel". Utjecao je na mnoge književnike nakon njega.

Juan de Yepes (Ivan od Križa) rođen je 1542. godine u gradiću Fontiveros smještenom na kamenitoj i goloj zemlji središnjeg platoa stare Kastilje, na pola puta između Madrida i Salamanke. Ivanov otac, Gonzalo de Yepes, sin bogatog trgovca svilom u Toledu, zaustavio se prilikom jednog putovanja u Medini del Campo i tu upoznao Catalinu Alvarez, siromašnu, neobrazovanu tkalju. Unatoč razlici u društvenom statusu, vjenčali su se 1529. godine. Šokirani zbog onoga što su smatrali sramotnim – sklapanje braka s djevojkom nižeg staleža – trgovačka obitelj razbaštinila je Gonzala. Ostavši bez ikakve financijske potpore, Ivanov otac morao se prihvatiti mukotrpnog i slabo plaćenog tkalačkog obrta. U neimaštini i kušnjama Gonzalo i Catalina pronalazili su snagu u uzajamnoj pažnji i ljubavi. Imali su troje djece: Francisca, Luisa i najmlađeg Juana. Ivan je imao nešto više od dvije godine kad mu je umro otac.

Ivan je pohađao školu "de la doctrina",  sirotište koje je djeci pružalo hranu, odjeću i smještaj te osnovnu naobrazbu uz vjersku poduku. Imao je mogućnost postati šegrt u nekom obrtu. Svećenik koji je bio upravitelj škole, izabire Ivana za akolita na službu u obližnjem samostanu augustinki "La Magdalena". Radio je u sakristiji 4 sata prijepodne, ali i poslijepodne kad bi to poglavar, kapelan ili sakristan zatražili.

Njegova darovitost, blagost i strpljivost našli su svoj izričaj u njegovanju bolesnika. Don Alonso Alvarez, ravnatelj bolnice "de las bubas" koja se brinula za siromašne koji su bolovali od kuge, sifilisa i drugih zaraznih bolesti, počeo se zanimati za Ivana i ponudio mu službu njegovatelja i sakupljača milostinje. Don Alonso također mu je pružio priliku i za nastavak školovanja na isusovačkom učilištu.

U školi je pohađao predavanja iz gramatike, retorike, filozofije te latinskog i grčkog jezika. Tako je Ivan došao je u dodir s latinskim i španjolskim klasicima, i više od toga, jer su isusovci zahtijevali visoki standard i neprestano vježbanje, čitanje i literarne radove.

Upoznavši se sa simbolikom klasike, nadareni učenik usavršava se u literarnoj tehnici i otvara se svijetu oko sebe. Godine rada u bolnici i studiranja, zadaće koje se pozivale na odgovornost i ustrajnost, upotpunile su Ivanova rana iskustva siromaštva.

U vremenu odabira životnog poziva, odlazi u samostan Karmel. Predavao je biblijske studije studije na sveučilištu "Colegio de San Andrés" u Salamantici. Bio je vrlo cijenjen stručnjak. No, ubrzo je postao nezadovoljan životom u Karmelu zbog slabe stege i nedovoljne pokore te je zaželio otići u kartuzijanski samostan. Tu mu je želju poremetio susret sa svetom Terezijom Avilskom, koja ga je pridobila za obnovu samostana sv. Josipa u Avili te samostana u Medini del Campo. Željela je za svoju obnovu imati podršku i muške grane Karmelskog Reda te je Ivan od Križa postao prvi karmelićanin terezijanske obnove u zabitom mjestašcu Duruelo u studenom 1568. Od strane braće koja ga nisu razumjela mnogo je pretrpio, jer su smatrali da on unosi razdor u Red. Zboga toga je bio zatvoren u u samostansku samicu u Toledu, iz koje je uspio pobjeći nakon devet mjeseci. U tamnici je spjevao većinu svojih najljepših stihova.

Zahvaljujući patnjama i ustrajnosti, karmelićanska reforma je ipak pobijedila. Godine 1580. papa Grgur XIII. odobrio je osnutak bosonogih karmelićana. Zajedno sa sv. Terezijom Avilskom osnivao je karmelićanske samostane. Umro je u 49. godini od čega je 28 godina proveo u Karmelu. Prema nekim svjedočanstvima u noći dok mu je bivalo sve lošije i dok su braća molila pokorničke psalme Ivan ih je zamolio da mu čitaju nešto iz Pjesme nad pjesmama. Zatim je uzviknuo: "O, dragocjenih li bisera!". U ponoć, blago i bez ikakve borbe, umire ponavljajući riječi psalmista:"In manus tuas, Domine, commendo spiritum meum" (U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj).

Njegova književna djela prvi put su objavljena 1618. godine. Papa Benedikt XIII. proglasio ga je svecem 1726., a  Pio XI. proglasio ga je crkvenim naučiteljem 1926.

Izvor: Vesna Jurić Rukavina

Jeste li ovaj mjesec uplatitli za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!