Papa Franjo na uskrsno je jutro uputio pismo Monsinjoru Domenicu Sorrentinu, biskupu Asiza, u pogledu biskupove inicijative da u prostoru crkve Svete Marije Velike, stare asiške katedrale, otvori "Svetište ogoljenja" svetoga Franje.

Naime, sveti Franjo se kao mladi obraćenik, u nazočnosti mjesnoga biskupa te većine stanovnika Asiza, do gola skinuo i tako odrekao - ne samo očeva nasljedstva - nego i svih zemaljskih dobara te se predao biskupu, koji ga je i sam iznenađen tim činom, brzo zaogrnuo.

Svetom se Ocu svidjela ideja asiškog biskupa.

- Tako si religioznom nizu ''Serafskoga grada'', nudeći kršćanskoj zajednici i hodočasnicima još jednu veliku prigodu, od koje se nadati duhovnim i pastoralnim plodovima, dodao još jedan biser. Utoliko sam sretan, zvaničnu inauguraciju nadolazećega 20. svibnja, popratiti promišljanjem i blagoslovom – napisao je Papa mons. Domenicu Sorrentinu.  

Nadalje piše kako sveti Franjo zasigurno nije mislio opozvati dužno poštovanje prema svom ocu, nego se sjetio da krštenik, Kristovu ljubav treba pretpostaviti i najdražim osjećanjima.

Papa smatra da će novo asiško Svetište biti proročki znak pravednijeg i solidarnijega društva, dok u isto vrijeme Crkvu podsjeća na obvezu da slijedi Franjine tragove, svlačeći sa sebe svjetovnost a zaodjenuvši se vrjednotama Evanđelja.

- Dvije tisuće godina nakon naviještenja Evanđelja i osam stoljeća nakon Svečeva svjedočanstva, nalazimo se pred pojavom ''globalne nejednakost'' i ''gospodarstva koje ubija'' - napisao je Papa te podsjetio kako je upravo prije dolaska u Asiz, bio u Lampeduzi.

Tamo je osjetio istinu onoga što je svjedočio mladi Franjo: tek kada se približio siromašnima, koje su u ono vrijeme predstavljali prije svega gubavci, iskazujući im milosrđe, osjetio je slatkoću u duši i u tijelu (Oporuka, FF 110).

- Svi smo pozvani biti siromašnima, oslobađajući se sebe i zbog toga trebamo naučiti biti sa siromasima i dijeliti s onima kojima nedostaje osnovno za život, dodirnuti meso Kristovo – stoji u pismu.