Na blagdan Gospe od Anđela, u svim crkvama diljem svijeta vjernici mogu dobiti porcijunkulski ili POTPUNI OPROST od vremenitih kazni, ako danas pohode franjevačku ili župnu crkvu ili katedralu. Osim toga, trebali bi biti u stanju milosti (ispovijediti se ukoliko je potrebno), sudjelovati na svetoj misi i pričestiti se te izmoliti na nakanu Svetoga Oca: Vjerovanje, Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu.

Oprost je 1216. godine sv. Franjo izmolio od pape Honorija III., koji je odredio posebni oprost svima onima koji pohode crkvicu Porcijunkulu. Slaveći Gospu od Anđela, vjernici dobivaju također i poticaj da se sjete svog anđela čuvara, da mu upute zahvalnost za sve trenutke kad ih je štitio i čuvao, a nisu ni znali kako se to dogodilo.

Porcijunkula je kolijevka franjevaštva. Ta crkvica podno Asiza, postala je okupljalište prvih Franjinih sljedbenika i ishodište franjevaštva. U njoj su se braća sabirala, slavila kapitule, a napose molila. Porcijunkula je zapravo jedno malo svetište sv. Marije Anđeoske koju je sv. Franjo osobito volio, jer je smatrao da je u njoj Majka Gospodinova osobito prisutna te iz tog mjesta osobito pomaže sve koji traže utjehu.

Crkvica Porcijunkula nalazi se danas unutar bazilike Sv. Marije Anđeoske koja je građena po nalogu pape Pija V. od 1569. do 1679. godine. Pio X. uzdigao je baziliku na čast papinske bazilike nazivajući je “Majka i Glava svih crkava Franjevačkog reda”.

 Porcijunkula

Sluga Božji Franjo, osoba skromna, ponizna srca, niska stasa, dok je još boravio u svijetu, za sebe i za svoje odabrao je komadić svijeta, jer nije drugačije mogao služiti Kristu, nego je morao imati nešto od svijeta. Spomenuto mjesto koje je imalo pripasti onima što su željeli da od svijeta nemaju ništa, nije bez božanskoga nadahnuće nazvano Porcijunkula. U tom je mjestu bila podignuta crkva djevičanske Majke, koja je zavrijedila po svojoj posebnoj poniznosti da nakon svoga Sina bude glavaricom sviju svetih. Tu je rođen Red male braće, tu je od mnogobrojna mnoštva "povrh čvrsta temelja podignuta veličanstvena građevina". Svetac je ovo mjesto više volio nego ostala. Braći je naredio da ga s posebnim poštovanjem časte. Htio je da se ovo mjesto uvijek čuva u poniznosti i najvećem siromaštvu kao ogledalo redovništva. Pravo vlasništva je ostavio drugima, a sebi i svojima je samo zadržao pravo upotrebe...

U Porcijunkuli se u svemu obdržavala najveća stega, kako u šutnji i postu, tako i u ostalim redovničkim uredbama. Nitko nije onamo imao pristupa, nego samo posebno određena braća. Ovi su bili odasvud sabrani i svetac je htio da zaista budu Bogu odani i u svakom pogledu savršeni. Isto tako je svakoj svjetovnoj osobi bio zatvoren ulaz. Nije htio da braća, koja su ondje boravila u ograničenom broju, po općenju za svjetovnjacima udovoljavaju radoznalosti, da ih ne bi prekidanje kontemplacije po brbljavcima od nebeske stvari odvlačilo zemaljskima. Nije ondje bilo dopušteno govoriti beskorisne riječi, niti je bilo slobodno ponavljati što su drugi pripovijedali. A ako bi tko nešto takvo učinio, poučen kaznom, čuvao bi se ubuduće, da više nešto takvo ne učini. Neprekidno, danju i noću su oni koji su boravili u tome mjestu, bili zauzeti božanskim pohvalama; oko sebe su širili divan miris pobožnosti, provodili su život anđeoski. Prema izvještaju davnih žitelja sv. Franjo je običavao tu crkvu zvati drugim imenom: SVETA MARIJA ANĐEOSKA. Sretni je otac Franjo pripovijedao kako mu je Bog objavio da blažena Djevica između ostalih crkava, koje su njoj na čast sagrađene na svijetu, tu crkvu ljubi posebnom ljubavlju. Zato ju je svetac više ljubio nego ostale. Vrijedno je spomena kako je neki Bogu odani brat prije svog obraćenja o ovoj crkvi imao viđenje. U viđenju je promatrao bezbrojne ljude, udarene sljepoćom, kako klečeći licem okrenutim prema nebu stoje oko ove crkve. Svi su ovi plačnim glasom, ruku uvis uzdignutih, vapili k Bogu i molili milosrđe i svjetlo. I gle, s neba se spustila silna svjetlost i sve je ove zahvatila; svaki je pojedini primio vid i svima je povraćeno zdravlje.

Porcijunkulski oprost je izmolio sv. Franjo 1216. godine od pape Honorija III. Danas je taj oprost proširen na sve crkve Franjevačkog reda. Porcijunkula je jedno od najvažnijih mjesta Franjevačkog reda i bez upoznavanja njene važnosti ne bi mogli upoznati ni svetog Franju, a ni Franjevački red. Porcijunkula je Crkva nadomak Asiza u talijanskoj pokrajini Umbriji. Porcijunkula se smatra kolijevkom Reda već od samih njegovih početaka. Samo ime Porcijunkula dolazi iz latinskog jezika a znači komadić. Franjini životopisci opisuju Porcijunkula kao mjesto koje je sv. Franjo posebno volio i tu se sastajao sa svojom braćom. Tu se nalazila crkvica sv. Marije Anđeoske u kojoj je Franjo slušao evanđelje o poslanju apostola i taj govor ga je potaknuo da još više nasljeduje život Krista i apostola. Vlasnici toga posjeda su bili benediktinci, koji su ga 1210. ustupili Franji i njegovoj braći. Danas se na tome mjestu nalazi velebna bazilika sv. Marije Anđeoske unutar koje se nalazi i mala crkvica iz Franjina doba.

Velika važnost porcijunkula je u tzv. Porcijunkulskom ili Asiškom oprostu. Svakim teškim grijehom zaslužujemo vječnu i vremenitu kaznu. Oprost od vječne kazne dobivamo u ispovijedi, a vremenitu kazno okajavamo na zemlji (molitva, dobra djela) ili u čistilištu. Sveti Franjo je izmolio porcijunkulski oprost 1216. godine od pape Honorija III. Danas je taj oprost proširen na sve crkve Franjevačkog reda. Na dan sv. Marije Anđeoske ili Porcijunkule, 2. kolovoza, može se dobiti potpuni oprost od vremenitih kazni ako dođemo u koju od franjevačkih crkava, izmolimo "Vjerovanje", "Oče naš", ispovjedimo se, pričestimo i molimo na nakanu Svetog Oca.