Kršćanin je pozvan biti hrabar u svojoj slabosti, istaknuo je papa Franjo na misi u kapeli kuće sv. Marte. Papa je ustvrdio da ponekad moramo priznati svoje slabosti i od njih pobjeći bez nostalgije za grijehom, ne gledajući unatrag. Svetu misu koncelebrirali su kardinal Manuel Monteiro de Castro i mons. Beniamino Stella, a nazočili su svećenici i suradnici Suda apostolske penitencijarije te suradnici Papinske crkvene akademije.

Četiri stava: sporost, gledanje unatrag, bojažljivost, obratiti se Gospodinu i milosti Svetoga Duha… U svojoj je homiliji papa Franjo započeo s današnjim čitanjima, da bi se zaustavio na četiri moguća stava koja čovjek zauzima u konfliktnim i teškim situacijama. Prvi je stav „sporost“, Lotova sporost (Postanak 19,15-29). Lot je odlučio napustiti grad Sodomu prije uništenja, ali čini to sporo. Anđeo mu govori da mora pobjeći, ali u Lotu postoji „nesposobnost odvajanja od zla i grijeha“. Papa dodaje, želimo izaći, odlučni smo, no uvijek postoji nešto što nas vuče natrag, tako i Lot čak i pregovara s anđelom koji ga je došao upozoriti.

„Teško je presjeći grešnu situaciju. Teško je! I usred kušnje, teško je! Ali Božji glas nam govori: 'Bježi! Ti se s time ne možeš boriti, jer vatra i sumpor će te ubiti. Bježi!' Sveta Terezija od Djeteta Isusa uči nas da ponekad, u nekim kušnjama, jedino rješenje jest bijeg, bez srama zbog bježanja. Ponekad treba jednostavno priznati svoju slabost i pobjeći. Naša jednostavna narodna mudrost pomalo ironično kaže: 'Vojnik koji bježi služit će u nekom drugom ratu'. Pobjeći kako bi se kročilo naprijed Isusovim putem“.

Anđeo kaže „ne gledati za sobom“, pobjeći gledajući ispred sebe. Savjetuje nam kako pobijediti nostalgiju za grijehom. Razmišljajmo o Božjem narodu u pustinji: „imali su sve, obećanja, sve, pa ipak – vukla ih je nostalgija prema Egipatskom luku, i zbog te su nostalgije zaboravljali da su luk jeli za stolom robova“. Postojala je nostalgija za povratkom. Papa ističe kako je anđeo mudro savjetuje: „Ne gledaj za sobom! Idi naprijed“. Lotova žena ne smije biti primjer, potrebno je presjeći svaku nostalgiju „jer postoji i napast znatiželje“.

„Od grijeha treba pobjeći bez nostalgije. Znatiželja ne koristi, čini nam zlo! Neki će pitati 'Je li to moguće u ovom tako grešnom svijetu?' Ili: 'Kakav li je ovaj grijeh? Želim znati…' Ne, ostavi se toga! Znatiželja će te povrijediti! Treba pobjeći i ne gledati za sobom! Svi smo slabi, svi, i moramo se znati obraniti. 

Treća je situacija na brodu: strah (Matej 8,23-27). Kad je more uzburkano, valovi zapljuskuju brod. 'Spasi nas Gospodine, pogibosmo!' govore učenici. Strah! I to je demonska kušnja: bojati se ustrajanja na Gospodinovom putu“. Treća nam kušnja govori da je „bolje ostati ovdje, gdje sam siguran. No to je – egipatsko ropstvo! Tada se bojim ići dalje, bojim se gdje će me Gospodin odvesti“. Zato, naglašava papa, „strah nije dobar savjetnik“. Isus je puno puta rekao 'Ne bojte se! Strah nam ne pomaže'.

Konačno, četvrti je stav „milost Duha Svetoga“. Kad Isus smiruje uzburkano more, učenici na brodu su zapanjeni, zadivljeni. „U kušnji grijeha, nostalgije, straha – moramo se obratiti Gospodinu.“

Potrebno je „gledati u Gospodina, jer kontemplacija Gospodina daruje nam to prekrasnu zadivljenost u novom susretu s Gospodinom. 'Gospodine, ja sam u ovoj kušnji: želim ostati u ovom stanju grijeha; Gospodine, ja sam znatiželjan, želim isprobati neke stvari; Gospodine, ja se bojim.' Učenici su gledali Gospodina: 'Spasi nas Gospodine, pogibosmo!' I dogodila im se zadivljenost u novom susretu s Isusom.

Nismo naivni ni mlaki kršćani, budimo vrijedni, hrabri. Mi jesmo slabi, ali u svojoj slabosti moramo biti hrabri. A ta hrabrost ponekad treba naći svoj izričaj i u bijegu, tijekom kojeg nećemo gledati unatrag, da nas ne ponese loša nostalgija. Ne bojati se i uvijek gledati u Gospodina!“, zaključio je Papa.

Izvor: It.radiovaticana.va
Prevela i prilagodila: Anđela Jeličić
Foto: Google