Nadahnjujući se na pripjevnom psalmu jučerašnje mise: „Hajdemo radosno u dom Gospodnji“, Sveti je Otac govorio o Božjoj prisutnosti u našem životu. "Bog je prisutan u našem životu. U povijesti Božjega puka ima lijepih trenutaka radosti, ali i ružnih trenutaka boli, mučeništva i grijeha" – rekao je Sveti Otac.

"Ali i u ružnim i u lijepim trenutcima uvijek je ista jedna stvar: Tu je Gospodin, On nikada ne ostavlja svoj narod. Jer je Bog, na dan grijeha, istočnoga grijeha, odlučio ući u povijest svoga naroda. A Bog koji nema povijesti, jer je vječan, želio je stvarati povijest, hoditi sa svojim narodom. Što više – želio je postati jedan od nas i – kao  jedan od nas – u Isusu s nama hoditi. Sve nam to nam govori, svjedoči o Božjoj poniznosti" – objasnio je papa Franjo.

"Božja je dakle veličina u njegovoj poniznosti: želio je hoditi sa svojim narodom. A kad se njegov narod po grijehu i idolopoklonstvu udaljavao od Njega, On je bio s njim i čekao. I Isus dolazi ponizno. Želi hoditi s Božjim pukom, hoditi s grješnicima; također i s oholima. Gospodin se puno trudio da pomogne oholim srcima farizeja" – ustvrdio je Sveti Otac.

"Poniznost! Bog uvijek čeka! Bog je uz nas, hodi s nama, ponizan je i uvijek nas čeka. Isus nas uvijek čeka. To je poniznost Božja. A Crkva radosno slavi tu poniznost Boga koji nas prati, pjevali smo u pripjevnom psalmu: „Hajdemo radosno u dom Gospodnji“: Idemo radosno jer nas on prati, jer je On s nama. I u našem osobnom životu Gospodin nas Isus prati sa sakramentima. Sakrament nije neki magični čin nego je susret s Isusom Kristom. U sakramentu srećemo Gospodina. A on je uz nas i prati nas" – kazao je Papa.

Isus je dakle naš suputnik. I Duh Sveti nas prati i uči sve ono što u svom srcu ne znamo i podsjeća nas na sve ono što nas je Isus učio. Po njemu dakle osjećamo ljepotu dobroga puta. Bog Otac, Sin i Duh Sveti naši su suputnici, s nama grade povijest. A to Crkva radosno s četvrtom euharistijskom molitvom slavi u Euharistiji, kada slavi veliku ljubav ponizna Boga, koji je želio biti naš suputnik, koji je želio s nama hoditi kroz Povijest.

"A ako je On ušao u našu povijest, onda uđimo i mi malo u Njegovu povijest, ili bar od Njega tražimo milost da s Njim pišemo povijest, da On ispisuje našu povijest pa će biti sigurna" – zaključio je papa Franjo.