Intervju "La Repubblica" - 3. dio

Vi kršćani ste danas u manjini. Čak i u Italiji, koja je poznata kao papino dvorište. Prema nekim anketama praktičnih katolika ima svega 8 do 15%. Onih koji za sebe kažu da su katolici, a zapravo to baš i nisu ima 20%. U svijetu živi milijarda ili nešto više katolika, a oni zajedno s ostalim kršćanskim crkvama broje više od milijardu i pol vjernika, ali danas na Zemlji živi 6 do 7 milijardi stanovnika. Mnogo vas je, osobito u Africi i Latinskoj Americi, ali ipak ste manjina.

"Uvijek smo i bili manjina, ali to danas uopće nije bitno. Osobno smatram da manjina zapravo znači snagu. Mi moramo biti kvasac života i ljubavi, a kvasac je beskrajno manji od velikog voća, cvijeća i drveća koji će iz njega izrasti. Mislim da sam već rekao da naš cilj nije nasrtljivo vrbovanje drugih nego osluškivanje potreba, želja drugih, ali i njihovih razočaranja, očajavanja i nadanja. Moramo mladim ljudima obnoviti nadu, pomagati starijima, biti otvoreni budućnosti i širiti ljubav. Biti siromasi među siromašnima. Trebamo uključiti one koji su isključeni i propovijedati mir. Na Drugom vatikanskom koncilu, na poticaje pape Pavla VI. i Ivana XXIII., donesena je odluka o gledanju prema budućnosti u duhu modernog doba i otvorenosti modernoj kulturi. Koncilski Oci su znali da biti otvoren modernoj kulturi znači religijski ekumenizam i dijalog s nevjernicima. No kasnije na tom planu nije mnogo učinjeno. Imam poniznosti i ambicije željeti učiniti nešto."

Također jer – usudio bih se nadodati – moderno društvo diljem svijeta prolazi kroz razdoblje duboke krize, ne samo gospodarske, nego i socijalne i duhovne. Na početku našeg susreta opisali ste naraštaj koji se slama pod teretom sadašnjosti. Čak i mi nevjernici osjećamo taj gotovo antropološki teret. Zato želimo dijalog s vjernicima i s onima koji ih najbolje predstavljaju.

"Ne znam jesam li ja najbolji predstavnik vjernika, ali providnost me je stavila na mjesto poglavara Crkve. Učinit ću sve što mogu da ispunim mandat koji mi je povjeren."

Kao što ste već naglasili Isus je rekao: Ljubite svoga bližnjega kao samoga sebe. Mislite li da je to danas slučaj među ljudima?

"Nažalost, nije. Sebičnost je u porastu, a ljubav prema drugome u opadanju."

Dakle ovo je naš zajednički cilj: da se barem ujednače intenziteti ovih dviju vrsta ljubavi. Je li Vaša Crkva spremna i opremljena izvršiti ovaj zadatak?

"Što Vi mislite?"

Mislim da je ljubav prema privremenoj moći još uvijek vrlo snažna unutar vatikanskih zidina i u institucionalnoj strukturi cjelokupne Crkve. Smatram da institucija dominira nad siromašnom misionarskom Crkvom kakvu Vi priželjkujete.

"Zapravo to i jest tako i na tom području ne možemo učiniti čuda. Podsjetit ću vas da je čak i sveti Franjo u svoje vrijeme vodio duge pregovore s rimskom hijerarhijom i Papom kako bi pravila njegovog reda bila priznata. Na kraju je dobio priznanje, ali s dubinskim promjenama i kompromisima."

Hoćete li i Vi slijediti taj put?

"Ja nisam Franjo Asiški i nemam njegovu snagu i svetost. Ali ja sam rimski biskup i papa katoličkog svijeta. Prva odluka koju sam donio bilo je imenovanje skupine osam kardinala za moje savjetnike. Oni nisu laskavci nego mudri ljudi s kojima dijelim svoja uvjerenja. To je početak Crkve s organizacijom na horizontalnoj razini, a ne samo odozgo prema dolje. Kada je kardinal Martini govorio o vraćanju fokusa na koncile i sinode znao je kako će dug i težak biti put u tom smjeru. Polako, ali čvrsto i ustrajno."

A politika?

"Zašto me to pitate? Već sam rekao da se Crkva neće baviti politikom."

Ali prije samo nekoliko dana apelirali na civilni i politički angažman katolika.

"Nisam se obraćao samo katolicima nego svim ljudima dobre volje. Rekao bih da je politika najvažnija među građanskim aktivnostima te ima svoje polje djelovanja, a to nije polje religije. Političke institucije su svjetovne po definiciji i djeluju u svojim područjima. Svi moji prethodnici isto su govorili, barem je tako već čitav niz godina, doduše s različitim naglascima. Vjerujem da katolici koji su uključeni u politiku svoja vjerska uvjerenja nose sa sobom, ali da isto tako imaju zrelu svijest i znanje kako ih primijeniti. Crkva nikada neće ići mimo svoga zadatka promicanja vrijednosti, barem dok sam ja ovdje."

Ali to nije uvijek bio slučaj sa Crkvom.

"To gotovo nikada nije bio slučaj. Često je Crkva kao institucija bila pod utjecajem svevremenosti te mnogi njeni članovi, osobito stariji obnašatelji crkvenih dužnosti, još uvijek se toga drže.  

Sada Vama ja želim postaviti pitanje: Vi, svjetovni nevjernik u Boga, u što Vi vjerujete? Vi ste pisac, osoba koja promišlja. Sigurno vjerujete u nešto, mora postojati neka vrijednost koja je kod Vas dominantna. Nemojte mi sada odgovoriti riječima kao što su poštenje, traženje, vizija općeg dobra, sva ta važna načela i vrijednosti, to nije ono što vas pitam. Pitam Vas što smatrate da je smisao svijeta, bit svemira. Sigurno ste si i sami postavili pitanja: tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo. Čak si i djeca postavljaju ta pitanja. A Vi?"

Zahvalan sam vam na ovome pitanju. Moj odgovor je sljedeći: ja vjerujem u Bitak, odnosno u tkivo iz kojega proizlaze oblici, tijela.  

"A ja vjerujem u Boga, ne u katoličkog Boga, takvo što ne postoji, nego u Boga i vjerujem u Isusa Krista, Boga koji se utjelovio. Isus je moj učitelj i moj vođa, ali Bog, Otac, Abba, jest svjetlo i Stvoritelj. To je moj Bitak. Mislite li da smo jako udaljeni jedan o drugoga?"

Udaljeni smo u svojim razmišljanjima, ali slični kao ljudska bića, nesvjesno vođeni svojim nagonima koji se pretvaraju u impulse, osjećaje i volju, misao i razum. U tome smo slični.

"Ali možete li definirati ono što nazivate Bitkom?"

Bitak je oblik energije. Kaotična, ali neuništiva energija i vječni kaos. Oblici proizlaze iz te energije kada dođe do točke eksplozije. Ti oblici imaju svoje vlastite zakonitosti, svoja magnetska polja, svoje kemijske elemente, koji se nasumice povezuju te se razvijaju sve dok se na kraju ne ugase, s time da je njihova energija neuništiva. Čovjek je vjerojatno jedina životinja obdarena razmišljanjem, barem na našem planetu i unutar našeg Sunčevog sustava. Rekao sam da čovjeka pokreću nagoni i želje, ali nadodao bih još da čovjek također u sebi ima odjek kaosa.

"U redu. Nisam vas tražio sažetak Vašeg svjetonazora, ali ovo što ste rekli dovoljno mi je. Moje je stajalište da je Bog svjetlo koje obasjava tamu, čak i ako je ne uklanja do kraja, iskra božanske svjetlosti je u svakome od nas. Sjećate se da sam Vam u pismu napisao da će našoj vrsti doći kraj, ali da se Božje svjetlo nikada neće ugasiti i da će tada prožeti sve duše i bit će sve u svemu."

Da, dobro se sjećam toga. Rekli ste, "Sva svjetlost će biti u svim dušama" što – ako tako mogu reći – mi se više čini kao slika imanencije nego trascendencije.

"Transcendencija ostaje jer to svjetlo, sve u svemu, nadilazi svemir i bića koje nastanjuje u tom trenutku. No vratimo se u sadašnjost. Napravili smo jedan korak prema naprijed u našem dijalogu. Primjetili smo da u društvu i svijetu u kojem živimo više raste sebičnost nego ljubav prema drugima te da ljudi dobre volje trebaju djelovati zajedno, svatko sa svojim sposobnostima i mogućnostima, kako bi ljubav prema bližnjima narasla barem do mjere ljubavi prema sebi, ako ne i više."

Ponovno se vraćamo na politiku.

"Moje je mišljenje da takozvani neograničeni liberalizam jake čini još jačima, slabe slabijima te isključuje ionako odbačene. Mi trebamo veliku slobodu, bez diskriminacije, bez demagogije i s puno ljubavi. Trebamo pravila ponašanja i, ukoliko je potrebno, izravnu intervenciju od strane države kako bi se ispravile nedopustive nejednakosti."

Vaša Svetosti, vi ste zasigurno osoba velike vjere, dotaknuta milošću, potaknuta željom da se obnovi pastoralna, misionarska Crkva. Iz načina kako pričate, koliko ja shvaćam, Vi ste i bit ćete revolucionarni papa. Napola isusovac, napola Franjin čovjek, kombinacija koja dosad još nije bila viđena. A opet, volite Manzonijeve "Zaručnike", Hölderlina, Leopardija, Dostojevskog osobito te Fellinijeve filmove "Ulica" i "Proba orkestra", Rossellinijev film  "Rim, otvoreni grad" kao i filmove Alda Fabrizija.

"Volim te filmove jer sam ih još kao dijete gledao sa svojim roditeljima."

Kad smo već kod toga mogu li Vam preporučiti dva filma koji su nedavno izašli? "Viva la libertà" i film o Felliniju koji je režirao Ettore Scola. Siguran sam da će Vam se svidjeti.

Znate da sam kao dvadesetogodišnji mladić proveo mjesec i pol u duhovnim vježbama kod isusovaca? Nacisti su bili u Rimu, a ja sam izbjegao vojnu službu. To se kažnjavalo smrtnom kaznom. Isusovci su nam pružili zaklon pod uvjetom da prolazimo kroz duhovne vježbe cijelo vrijeme dok smo se kod njih skrivali.

"Zar je moguće izdržati mjesec i pol duhovnih vježbi?" upitao me je, zadivljen i zabavljen. Više ću mu o tome ispričati sljedeći put.

Zagrlili smo se. Popeli smo se kratkim stubištem do vrata kada sam mu rekao da nema potrebe da me ispraća, ali on je samo odmahnuo rukom. "Također ćemo raspravljati o ulozi žene u Crkvi. Imajte na umu da je riječ Crkva (la chiesa) ženskog roda."

"Ako želite, možemo se naći kako bismo razgovarali o Pascalu. Volio bih znati što Vi mislite o toj velikoj duši.

Prenesite svojoj obitelji moj blagoslov i zamolite ih da se mole za mene. Mislite na mene, mislite na mene često."

Rukovali smo se, a on je ostao stajati s dva prsta podignuta u znak blagoslova. Mahnuo sam mu s prozora.

To je papa Franjo. Ako Crkva postane poput njega i postane onakva kakvu je on želi, bit će to epohalna promjena.

KRAJ

Izvor: http://www.repubblica.it