Tužna priča, mada stara, još uvijek je ogledalo grijeha koji nam je uvijek nekako „pri ruci“: korupcija. Papa Franjo razmatra nad Biblijskom pričom o Nabotu: Nabot je imao stari obiteljski vinograd (1Kr 21,1-16). Kad je kralj Ahab poželio „malo proširiti svoj vrt“, zatražio je od Nabota da mu proda vinograd. Nabot ga je odbio jer se nije namjeravao odreći nasljedstva svojih starih. Kralju se to nikako nije svidjelo. Stoga, kraljica Izabela postavlja zamku, uz pomoć lažnih svjedoka dovodi Nabota pred sud, gdje ga osuđuju i kamenuju na smrt. Na kraju, Izabela predaje vinograd mužu, a on ga „spokojno prihvaća, kao da se ništa nije dogodilo“.

Ova priča, tumači papa Franjo, ponavlja se uvijek iznova, kod ljudi koji u rukama imaju „materijalnu moć, političku moć ili duhovnu moć“:

„Često puta u novinama čitamo: ah, priveden je pred sud onaj političar koji se čarolijom obogatio. Pred sud je doveden, na sudu je bio onaj poduzetnik, koji se čarolijom obogatio, tj. iskorištavajući svoje radnike. Puno se govori i o svećeniku koji se previše obogatio te zapustio svoju pastirsku dužnost, kako bi njegovao svoju moć. Tako postoje potkupljeni političari, potkupljeni poduzetnici i pokvareni ljudi u Crkvi. Svugdje ih ima. I moramo reći istinu: korupcija je grijeh koji je uvijek 'pri ruci', grijeh osobe koja ima autoritet nad drugim ljudima, bio ekonomski, bio politički ili crkveni. Korupcija nam je zajednička kušnja. Grijeh koji je uvijek 'pri ruci'. Jer kad netko ima autoritet, osjeća se moćnim, osjeća se kao Bog“.

U konačnici, nastavlja papa Franjo, čovjek postaje potkupljen „na putu vlastite sigurnosti“. „Lagodan život, novac, moć, taština, ponos…. I otuda sve izvire. Pa i ubojstvo“. No, pita se Papa, „tko plaća tu korupciju?“. Onaj tko ti donosi mito? Ne, tvrdi Papa. Taj čovjek je samo posrednik: korupciju u stvarnosti plaća siromah.

„Recimo, potkupljeni političari ili potkupljeni poduzetnici: tko njih plaća? Plaćaju ih bolnice bez lijekova, bolesnici kojima je uskraćeno liječenje, djeca kojima je uskraćeno školovanje. To su suvremeni Naboti, oni plaćaju korupciju odraslih. A tko plaća korupciju nekog svećenika? Plaćaju je djeca koja ne znaju učiniti znak križa, koja nisu poučena i nitko se ne brine o njima. Plaćaju je bolesnici koje nitko ne posjećuje, zatvorenici bez duhovne potpore. Siromasi plaćaju. Korupciju plaćaju siromasi: ljudi koji oskudijevaju fizički i duhovno“.

Nasuprot tomu, ustvrđuje papa Franjo, „jedini put izlaska iz korupcije, jedini put pobjede kušnje, grijeha korupcije – jest služenje“. Jer, „korupcija dolazi iz ponosa, iz oholosti, a služenje te čini poniznim“. Služenje je „ponizna ljubav kojom se pomaže drugima“.

„Danas prikazujemo Misu za mnoge, mnoge koji plaćaju tu korupciju, koji plaćaju život korumpiranih. Ti mučenici javne korupcije, ekonomske korupcije i crkvene korupcije. Molimo za njih. Neka nas Gospodin približi njima. Sigurno je bio blizu Nabotu, dok su ga kamenovali, isto kao što je bio blizu Stjepanu (Dj 7,56). Neka im Gospodin bude blizu, neka im da snage da idu naprijed u svom svjedočanstvu, vlastitom svjedočanstvu“, zaključio je papa Franjo.

Izvor: www.it.radiovaticana.va