Pripraviti Gospodnji dolazak, razlučiti tko je Gospodin, umanjiti sebe kako bi Gospodin rastao: u ove tri riječi Papa je sažeo pozive Ivana Krstitelja, kao uvijek aktualni model za kršćanina. Ivan je pripravio put Isusu „ne uzevši ništa za sebe. Bio je važan čovjek, ljudi su ga tražili, slijedili, jer su Ivanove riječi bile jake“. Njegove su riječi dirale srce. I tu je Ivan možda mogao pomisliti da je on važan, no nije podlegao toj napasti. Kad su ga zakonoznanci upitali je li on Mesija, Ivan je odgovorio: „Ja sam glas, samo glas“ (Iv 1,23), no „došao sam da pripravim put Gospodinu“. Ovo je prvi Krstiteljev poziv, ističe Papa: „Pripraviti narod, pripraviti srce naroda za susret s Gospodinom“. No tko je Gospodin?

„To je drugi Ivanov poziv: razlučiti te među mnogim dobrim ljudima prepoznati Gospodina. Duh mu je objavio, a on je bio dovoljno hrabar da kaže: 'To je On. Ovo je Jaganjac Božji, koji oduzima grijehe svijeta'. Učenici su gledali tog čovjeka, i pustili ga da prođu. Drugog dana, dogodila se ista stvar: 'To je On. Dostojniji je od mene'. Učenici su Ga slijedili. U pripravi Ivan govori: 'Za mnom dolazi On…' U razlučivanju, zna prepoznati i pokazati Gospodina: 'Ispred mene … je Ovaj!'“ (usp. Iv 1,29-37).

Treći Ivanov poziv je: umanjiti sebe. Od tog trenutka, ukazuje Papa, „njegov se život unižavao, umanjivao kako bi Gospodin rastao, sve dok nije poništio samog sebe“: „On mora rasti, ja se moram umanjiti“, „iza mene, ispred mene, daleko od mene“ (usp. Iv 3,30).

„Za Ivana je ovaj dio bio najteži, jer je Gospodin činio što sam nije zamišljao. Stoga je Ivan i u zatvoru – jer bio je bačen u tamnicu – trpio, i to ne samo tminu zatvorske ćelije, već i tminu vlastitog srca: 'Je li to doista On? Jesam li pogriješio? Jer Mesija je tako srdačan… Nije mi jasno…'. Pošto je bio Božji čovjek, traži od svojih učenika da odu k Njemu te ga pitaju: 'Jesi li to doista Ti, ili da čekamo drugoga?'“ (Mt 11,3).

„Ivanovo je poniženje dvostruko: poniženje smrti, kao cijene nečijeg hira“ (Mk 6,24), no i poniženje „tame duše“. Ivan je znao čekati Isusa i razlučiti tko je Gospodin, ali sada mu je Isus daleko. „Obećanje se udaljilo. On ostaje sam u tami, u poniženju“. Ostaje sam jer se unizio, kako bi Gospodin rastao. Ivan gleda Gospodina izdaleka, a on je „ponižen, ali mirnog srca“:

„Tri poziva za jednog čovjeka: pripraviti, razlučiti, pustiti da Gospodin raste te umanjiti sebe. Lijepo je razmišljati o kršćanskom pozivu na taj način. Kršćanin ne naviješta sebe, već drugoga, pripravlja put drugomu: Gospodinu. Kršćanin mora znati razlučivati, mora znati kako razlučiti istinu od onoga što se samo čini istinitim, a zapravo nije. Kršćanin je čovjek razlučivanja. Kršćanin također mora biti osoba koja se zna uniziti kako bi Gospodin rastao u srcu i dušama drugih“, zaključio je papa Franjo.

Izvor: www.it.radiovaticana.va