Pozornost biskupa na Sinodi u Vatikanu, održanoj u listopadu prošle godine, privukao je mladi 23-ogodišnji laik Tomasso Spinelli. Tema sinode bila je nova evangelizacija u trećem tisućljeću, a Tomasso je okupljenim kardinalima i biskupima rekao kako je uvjeren da se evangelizacija ostvaruje preko pastira, svećenika. Zbog toga su njegove riječi pobudile divljenje i ponudile sadržaj za razmišljanje.

Budući da nije uobičajeno da mladić od 23 godine tako otvoreno nastupa pred biskupima svijeta, prenosimo u cijelosti njegov govor.

„Svojim razmišljanjem jednostavno želim pomoći u razumijevanju onoga što jedan mladić očekuje od nove evangelizacije. Vi, svećenici, govorili ste o ulozi laika, a ja, koji sam laik, želim govoriti o ulozi svećenika.

Mi mladi imamo potrebu za snažnim vođama, ostvarenima u svom zvanju i identitetu. Od vas svećenika mi učimo biti kršćani i danas, kad su obitelji sve razjedinjenije, vaše je svjedočanstvo za nas još važnije. Vi nam svjedočite vjernost zvanju, učite nas solidnosti života i mogućnosti izbora alternativnog načina života koji je još ljepši od onoga kojeg nam predlaže društvo u kojem živimo.

Iskustvo mi potvrđuje da se ondje gdje je svećenik privržen zajednici događa da ta zajednica za kratko vrijeme procvjeta. Vjera nije izgubila na privlačnosti, ali su potrebne osobe koje će je znati predočiti kao ozbiljan, razuman i vjerodostojan izbor.

Ono što me zabrinjava je da su takvi modeli postali manjina. Svećenik je izgubio povjerenje u važnost vlastitog služenja, izgubio je karizmu i kulturu. Vidim svećenike koji zadatak "posvetiti se mladima" tumače na način da "nose mladenačku odjeću" ili, gore, da žive načinom života mladih. Isto je u liturgiji: nastojanjem da se učine originalnima gube svoj značaj.

Svećenici, molim vas da imate hrabrosti biti ono što jeste. Ne bojte se, zato što ondje gdje ste autentični svećenici, ondje gdje propovijedate bez straha istinu vjere, ondje gdje nemate straha učiti nas moliti... mi mladi ćemo vas slijediti. Mi prisvajamo riječi svetoga Petra: "Gospodine, kome da idemo? Samo Ti imaš riječi Života Vječnoga." Mi imamo glad za vječnim, za istinitim.
Stoga, predlažem:

1) Povećati formaciju svećenika, ne samo u duhovnom, već i u kulturnom smislu. Prečesto vidimo svećenike koji su izgubili ulogu učitelja kulture koja ih je činila značajnima za cijelo društvo. Danas, ako želimo biti vjerodostojni i korisni, trebamo se vratiti dobrom poznavanju kulture.

2) Ponovno otkriti Katekizam Katoličke Crkve u njegovom koncilskom smislu: konkretno, prvi dio svakog katekizamskog odsjeka u kojemu dokumenti Koncila osvjetljuju tradicionalne teme. Zapravo Katekizam mudro donosi uvode u svoje pojedine dijelove, nadahnjujući se na koncilskim konstitucijama. Tako objašnjenju Vjerovanja prethodi odlomak nadahnut konstitucijom Dei Verbum, objašnjenju sakramenata prethodi odlomak nadahnut konstitucijom Sacrosanctum Concilium i objašnjenju zapovijedi prethodi odlomak nadahnut konstitucijom Lumen Gentium koji ukazuje na čovjeka stvorenog na sliku Božju. Prvi dio svakog odsjeka Katekizma je temeljni kako bi čovjek današnjice okusio vjeru kao nešto što ga izbliza zahvaća i kako bi bio sposoban dati odgovore na svoja najdublja pitanja.

3) Konačno, liturgija se prečesto zanemaruje i obeščašćuje: potrebno je da je se iznova s dostojanstvom vrati u središte župne zajednice.

Zaključujem riječima kojima je započelo rađanje Europe srednjega vijeka: "Mi vas volimo, pružite dokaz vaše svetosti, ispravnog jezika i svoje upućenosti; na takav način da svatko tko k vama dolazi bude izgrađen vašim svjedočanstvom života i vašom mudrošću (...) i vrati se sretan dajući hvalu svemogućem Gospodinu." (iz pisma Letteris colendis Karla Velikog samostanu u Fuldi, 780.godine). Hvala."

Izvor: karmel.hr