„Bio sam u Sikstinskoj kapeli i vidio otvorena vrata na kojima se pojavio Papa!“, rekao je Kristoph koji je bio u grupi 150 beskućnika koja je jučer posjetila Vatikanske muzeje, na poziv papinskog Ureda Apostolske milostinjarne i pritom neočekivano srela papu Franju.

„Ovo iskustvo nosit ću u sebi do posljednjeg trenutka svog života“ , rekao je Kristoph, 51-godišnji Poljak, koji je rastavljen i ima 23-godišnjeg sina, a na ulici je već dvadeset godina.

Grupa beskućnika je s velikim oduševljenjem, nakon neočekivanog susreta s Papom 26. ožujka, govorila samo o ovom iznenadnom događaju. Razgovarali su o tome s novinarima, odabravši Kristopha kao svog glasnogovornika radi njegovog znanja talijanskog jezika. Beskućnici su odabrali Kristopha da daje izjave novinarima o ovom za njih vrlo važnom događaju, i kako navode, odabrali su ga što zbog dobrog znanja jezika, što zbog njegove srdačnosti, a ponajviše zbog radosti koja ga je jučer ispunjavala: „Cijelu noć sam bio tako sretan!“, dodaje Kristoph.

Ne događa se svaki dan da prilikom privatnog posjeta Vatikanskim muzejima, kojeg dnevno posjete tisuće i tisuće turista, razgledavanje završi u Sikstinskoj kapeli gdje te Papa pozdravi riječima: „Dobrodošao, ovo je tvoj dom!“

„Pljeskali smo mu glasno, a on nas je pozdravljao. Zahvaljivali smo mu. Potom smo počeli zajedno moliti Očenaš. Papa nam je dozvolio fotografiranje s njim. Papa nas je sve pozdravljao ponaosob. Rukovali smo se s papom Franjom, svaki od nas 150, shvaćate li? Oh Bože moj…“, oduševljeno je govorio Kristoph.

„Dok sam se rukovao s njim rekao sam mu 'Hvala Papa. Želim Vam svako dobro, naročito dobro zdravlje i puno snage. A papa Franjo mi se nasmiješio i zahvaljivao mi.'“

„Plakao sam jer znam da sam pravi sretnik, imao sam tu čast i priliku susresti Svetog Oca, biti mu posve blizu, poljubiti mu ruku i zagrliti ga… odmah sam  poslao poruku svom 23-godišnjem sinu koji živi i radi u Poljskoj i rekao mu: 'Eric, tata je susreo Papu! Plakao sam od sreće… jednog dana poslat ću ti fotografije!' Imam toliko toga za reći i toliko toga što ću pamtiti“, poručuje Kristoph, jedan od 150 beskućnika koji je imao prilike susresti Papu potpuno nenadano.

Jučerašnji susret beskućnika sa Svetim Ocem u Vatikanskim muzejima bio je događaj za pamćenje, bio je tako dragocjen,a „ta nam Papina gesta govori koliko nas zapravo voli“, rekao je Kristoph, pa nastavlja: „papinski Ured Apostolske milostinjarne toliko toga čini za nas; tuširanje, brijanje, muzeji, kišobrani… načuo sam da je u pripremi i malena ambulanta za one koji trebaju liječničku pomoć.“

„Svako jutro kažemo samima sebi: 'pomolimo se za papu Franju', a u 9 sati ujutro dođu nam sestre, ponekad i svećenik pa zajedno molimo. Za Svetog Oca molimo svaki dan, za njegovo zdravlje posebno, jer želimo da poživi još mnogo godina. Također molimo za sve svećenike i za sve ljude, naročito one koji nam čine dobro, a doista ih je mnogo“, zaključuje Kristoph.