Promišljajući radost oca kojem se vraća sin Papa je naglasio kako je otac prekinuo mlađeg sina koji govorio 'nisam više dostojan zvati se sinom tvojim'.

- To je neprihvatljivo za srce očevo koji se žuri sinu vratiti znakove dostojanstva. Dok je još bio daleko, otac ga vidi, pun suosjećanja baca se prema njemu i ljubi ga. Koliko milosrđa i nježnosti! Otac se dizao i gledao svaki dan cestu da bi vidio hoće li se sin vratiti. Čekao ga je. To je sin koji je napravio svega i svačega, a čekao ga je – naglasio je Papa.

U nastavku prispodobe sin priznaje da je pogriješio, traži oca da ga učini svojim slugom, ali te riječi nestaju pred oprostom Božjim.

- Zagrljaj i poljubac očev pokazuju mu da je uvijek bio sin bez obzira na sve. Naša situacija sinova Božjih je plod Božje ljubavi i ne zavisi od naših zasluga i djela. Nitko nam to ne može uzeti, čak ni vrag – kazao je Papa.

Ohrabrio je pri tom sve očeve i majke koji se brinu kad vide da su se njihova djeca udaljila, sve župnike i katehete kojima se ponekad čini da im je posao uzalud, sve one u zatvoru kojima se čini da im je život gotov, sve one gladne milosrđa, a koji misle da ga ne zaslužuju.

- U svakoj situaciji života ne smiješ zaboraviti da nisi prestao biti sin Božji. Sin Oca koji me ljubi i čeka moj povratak. Bog me čeka – ponovio je Papa.

Osvrnuo se zatim na starijeg sina iz prispodobe koji, kako kaže, također treba upoznati milosrđe.

- On se hvali da je uvijek bio s ocem i da mu je služio, ali nije s radošću živio tu blizinu. I sad se žali. Jadan otac, jedan mu je sin otišao, a drugi mu nikad nije bio blizu, zaista – primijetio je Papa.

Usporedio je to s Božjom i Isusovom patnjom kad se mi udaljimo ili smo im blizu, ali nismo bliski.

- Stariji sin predstavlja nas kad se pitamo vrijedi li toliko se mučiti ako ne dobijemo ništa za uzvrat. Isus nas podsjeća kako se u očevoj kući ne ostaje da bismo imali povrat za to nego jer imamo dostojanstvo suodgovornih sinova. Ne može se cjenkat s Bogom nego biti oni koji slijede Isusa koji se nama prvi dao na križu bez mjere – kazao je rimski biskup.

Naglasio je pri tom kako je Očeva logika, logika milosrđa.

- Mlađi sin misli da zaslužuje kaznu za svoje grijehe, stariji misli da zaslužuje zahvalu. Dva brata ne razgovaraju, žive drugačije živote, ali razmišljaju istom logikom koja nije logika Isusova. 'Ako činiš loše dobivaš kaznu, a ako činiš dobro dobiješ nagradu' – to nije logika Isusova. Ta logika je okrenuta od očevih riječi. Trebalo je veseliti se i raditi feštu – kazao je Papa dodajući kako bez mlađega i stariji brat prestaje biti brat - Najveća radost je vidjeti svoju djecu koja se prepoznaju braćom.

Na kraju je primijetio kako prispodoba završava, a ne znamo što je odlučio stariji sin. To je pak poticaj za ispit savjesti svakome od nas, dodao je.

- Ovo nas evanđelje uči kako svima nama treba da uđemo u Očevu kuću, slavimo, sudjelujemo u njegovoj radosti, fešti milosrđa i bratstva – zaključio je katehezu Papa.