Kakav mora biti Isusov učenik? Papa Franjo polazi od likova sv. Ćirila i Metoda, kako bi razvio ideju kršćanskog identiteta. Tumačeći prvo čitanje, iz Djela Apostolskih (Djela 13,46-49), odmah ističe kako je kršćanin 'poslan', jer Gospodin šalje svoje učenike, i traži od njih da kroče naprijed. Kršćanin je dakle, Gospodinov učenik, uvijek u pokretu, uvijek ide naprijed.

„Kršćanin koji stoji na mjestu je nešto nezamislivo: nepomični kršćanin je bolestan u svom kršćanskom identitetu, njegov je identitet načet nekom bolešću. Kršćanin je učenik baš zato da bi hodio, da bi išao naprijed. A to smo čuli i u Psalmu i u Gospodinovom poslanju: 'Idite cijelim svijetom i naviještajte evanđelje' (Ps 117; Lk 10,1-9; usp. Mt 28,19). Idite. Hodajte. Evo, prvi stav kršćanskog identiteta jest hoditi, ići naprijed unatoč teškoćama, ići onkraj teškoća“.

To se dogodilo i Pavlu, u Antiohiji Pizidijskoj, gdje je bilo teškoća sa židovskom zajednicom, no pogani su znali napraviti korak naprijed (Djela 13,48), i prihvatili navještaj. Isus, ističe Papa, „potiče da se ide na raskrižja i da se pozove „sve, dobre i loše“ (usp. Mt 22,9). Tako kaže evanđelje, naglašava Papa: „I one loše! Sve!“. Kršćanin je stoga pokretan, a ako postoje teškoće, on ih nadilazi kako bi naviještao blizinu Kraljevstva Božjeg. Drugi aspekt kršćanskog identiteta je prema Papinim riječima, sažet u riječi 'janje'. Kršćanin je janje, i mora zadržati tu osobinu. Gospodin nas šalje kao janje među vukove (Lk 10,3). No, Papa propituje, netko bi mogao predložiti da se protiv vukova ide silom, te podsjeća kako su Davida, kad je krenuo u bitku protiv Filistejca Golijata: htjeli oboružati Šaulovim oklopima, pod kojima se David nije mogao micati (usp. 1 Sam 17,37-40). „Tako David nije bio svoj, nje bilo ponizan, nije više bio David. Na kraju, on uzima u ruke praćku i pobjeđuje“, kaže Papa i nastavlja:

„Kao jaganjci. Ne postati vukovi… Jer ponekad dođemo u kušnju te mislimo: 'Ovo je teško, vukovi su prefrigani, ali mogao bih nadigrati ih lukavstvom, ha?' Janje. Ne blesan, nego janje. Janje. S kršćanskom prepredenošću, ali uvijek kao janje. Jer, ako si ti janje, On će te braniti, no ako se osjećaš jakim poput vuka, On te ne brani, ostavlja te samog, i vukovi će te sirovog pojesti. Kao janje“.

Treći vid kršćanskog identiteta jest „kršćanski stil“, tj. radost. Kršćani se raduju jer poznaju Gospodina i donose ga drugima. Papa upozorava kako se ne može kroz život kročiti kao kršćanin, a istovremeno biti bez radosti, ne može se živjeti poput jaganjca bez radosti. I u teškoćama, u problemima, u vlastitim greškama i grijesima, nastavlja Papa, prisutna je Isusova radost koja uvijek oprašta i pomaže. „Evanđelje tako mora napredovati, nošeno jaganjcima, koje šalje Gospodin koji i sam hodi, u radosti“, naglašava Papa i upozorava:

„Sporohodni kršćani sa svojim žalopojkama ne koriste ni Gospodinu ni Crkvi, oni koji žive samo žaleći se na sve, tužni… To nije stil Isusovih učenika. Sveti Augustin poručuje kršćanima: 'Idi, idi naprijed, pjevaj i hodi!' Radost: to je stil kršćana. Naviještati Evanđelje s radošću. Tada Gospodin čini sve. S druge strane, previše tuge, pretjerana tuga i gorčina, dovode nas do toga da živimo kršćanstvo bez Krista: križ će isprazniti kršćane koji pred svetim grobom plaču, poput Magdalene, ali bez radosti pronalaska Uskrsloga“.

Crkva nas danas poziva da razmišljajući o sv. Ćirilu i Metodu, propitujemo „identitet kršćana“: kršćani su ljudi koji nikada ne miruju, uvijek idu onkraj teškoća; poput jaganjca nisu samodostatni, kroče naprijed u radosti. „Neka nam Gospodin po zagovoru svete braće, zaštitnika Europe, udijeli milost da živimo kao kršćani koji hode poput jaganjaca u radosti“, zaključuje Papa.

Izvor: www.it.radiovaticana.va