Na pitanje o dijalogu kršćanstva i islama, „islamofobije“ o kojoj je govorio turski predsjednik te nasilja nad kršćanima i manjinama na Bliskom istoku, Papa je istaknuo kako brojni muslimani naglašavaju da teroristička djela ekstremista ne odražavaju islam i da je „Kur'an knjiga mira“. „Razumijem to i vjerujem – barem ja iskreno vjerujem – da se ne može reći kako su svi muslimani teroristi, kao što se ne može reći da su svi kršćani fundamentalisti“ – kazao je papa Franjo.

Istaknuo je i da je predsjedniku Erdoğanu rekao: „Bilo bi lijepo kada bi svi muslimanski vođe – bilo politički, vjerski ili akademski– jasno osudili [to nasilje], jer bi to pomoglo većini muslimanskog naroda reći: 'ne!'“. Upitan o trenutku molitve u Plavoj džamiji, Papa je kazao: „Otišao sam u Tursku kao hodočasnik, a ne kao turist“ te „kada sam ušao u džamiju, nisam mogao reći: sada sam turist“. „U tom trenutku, osjetio sam potrebu moliti. Stoga sam upitao [muftiju]: hoćemo li se kratko pomoliti?“ – na što je on pristao. „Molio sam za Tursku, za mir, za muftiju, za sve, ali i za samoga sebe. Rekao sam: Gospodine, zaustavi ove ratove! Bio je to trenutak iskrene molitve.“

Komentirajući odnose s pravoslavnim Crkvama i cilj punoga zajedništva, Papa je rekao: „Ako budemo čekali teologe da postignu suglasnost, taj dan nikada neće doći!“ Ono što nam je potrebno duhovni je ekumenizam – zajedno moliti i raditi. „Istočne katoličke Crkve imaju pravo postojati – istina. Ali unitarizam je riječ jednog drugog razdoblja. Danas se o njemu ne može govoriti. Valja pronaći drugi put“ – dodao je papa Franjo.

Zamoljen da komentira odnos papinskog prvenstva s pravoslavcima, Papa je rekao kako za oblik vršenja primata „trebamo malo zaći u prvo tisućljeće poradi nadahnuća“. Odmah je međutim dodao, o razvoju katoličkog nauka o prvenstvu u drugom tisućljeću: „Ne kažem da je Crkva pogriješila: ne!“. Podsjetimo da, među ostalim, Drugi vatikanski sabor naučava da „Rimski prvosvećenik po svojoj službi kao namjesnik Kristov i pastir cijele Crkve ima nad Crkvom potpunu, vrhovnu i opću vlast, koju može uvijek slobodno vršiti.“ „Crkva je imala svoj povijesni put“ – nastavio je papa Franjo – „ali sada je povijesni put Crkve onaj koji je tražio sv. Ivan Pavao II: 'Pomozite mi pronaći zajedničku točku u svjetlu prvoga tisućljeća.'“

Upitan slaže li se s jezikom izvještaja s polovice rada izvanredne sinode o obitelji, o „prihvaćanju i vrednovanju“ homoseksualne orijentacije, Papa je rekao da je sinoda put, a ne parlament. Ona je zaštićeno mjesto u kojem Duh Sveti može govoriti. „Ni konačni izvještaj ne označava kraj putovanja. Stoga, ne možemo uzeti samo mišljenje jedne osobe ili jednoga nacrta dokumenta. Sinodu treba vidjeti u njezinoj cjelini. Osobno – to je moje mišljenje i ne želim ga nametati – ne slažem se kada se javno govori: ovaj je rekao to, ovaj to. Samo ono što je rečeno treba biti javno, a ne tko je to rekao“ jer „radi se o crkvenom, zaštićenom prostoru da bi Duh Sveti mogao djelovati“ – objasnio je Papa.