"Moliti treba hrabro i ustrajno, poput Abrahama", rekao je papa Franjo tijekom mise u kući sv. Marte ustvrdivši kako je molitva svojevrsno „pogađanje s Gospodinom“, u kojoj čovjek smije Bogu i dodijavati, kako nas Isus uči. Svetoj misi nazočili su i djelatnici Papinskog savjeta za jedinstvo kršćana, a koncelebrirali su kardinal Kurt Koch i mons. Brian Farrell.

Abraham s Gospodinom razgovara hrabro i ustrajno, nastojeći sačuvati Sodomu od uništenja. Papa Franjo razvija homiliju polazeći od prvog čitanja (Postanak 18,16-33), koje opisuje Abrahamovo posredovanje kod Gospodina za grad Sodomu, i odmah primjećuje kako je „Abraham hrabar čovjek koji hrabro moli“. Abraham „osjeća da ima snagu za razgovor licem u lice s Gospodinom, i trudi se obraniti taj grad“, s velikom ustrajnošću. Zaključuje papa: Biblija nas uči kako „molitva mora biti hrabra“.

„Hrabrost obično vezujemo uz apostolsku hrabrost, hrabro naviještanje evanđelja i slično… Ali postoji i hrabrost pred Gospodinom: to je otvorenost s kojom hrabro dolazimo pred Gospodina da nešto tražimo. Scena je pomalo i smiješna, jer Abraham razgovara s Gospodinom na specifičan način, a promatrač ne zna radi li se ovdje o čovjeku koji moli, ili o 'feničkom trgovcu': Abrahamova molitva zvuči kao cjenjkanje, dogovaranje cijene. I uporan je, spustio je cijenu od 50 na 10. Abraham je znao da traži nemoguće, jer u Sodomi je postojao samo jedan pravednik, njegov nećak, njegov rođak… No, nije prestajao moliti, hrabro i ustrajno“.

Ponekad od Gospodina tražimo „nešto za nekoga“, molimo za ovo ili ono i onda odemo… No, papa upozorava, „to nije molitva, jer ako želiš da ti Gospodin učini neku milost, potrebno je hrabro činiti ono što je Abraham učinio, s onom upornošću“. Papa podsjeća da sam Isus kaže da moramo moliti kao udovica koja je molila suca (Luka 18,3-5), kao čovjek koji usred noći kuca na vrata svojeg prijatelja (Luka 11,5-8). Isus nas uči da molimo uporno. Isus hvali siro-feničanku koja uporno traži ozdravljenje za svoju kćer (Marko 7,26-30). Upornost umara čovjeka, doista ga umara: no takav je ispravni stav u molitvi. Sveta Tereza uspoređuje molitvu s cjenjkanjem s Gospodinom, a to je moguće samo ako postoji bliski odnos s Gospodinom. „Istina, to je za čovjeka naporno, ali – to je molitva. Tako se uzima milost od Gospodina“. Papa je pokazao na čemu se temelji Abrahamova upornost u molitvi: „Abraham uzima razloge, motivacije iz samog srca Isusova“.

„Uvjeravati Gospodina temeljem Božjih kreposti! To je lijepo! Abrahamova molitva ide ravno u Božje srce, a Isus nas uči istu stvar: 'Otac sve zna. Otac šalje kišu na pravedne i na grešnike, daje da sunce sja i nad pravednima i nad grešnicima'. Abraham temelji svoju molitvu na toj spoznaji. Ovdje ćemo se zaustaviti:  molitva je pogađanje s Gospodinom, do te mjere da čovjek navaljuje preko mjere. Moliti znači slaviti Gospodina u svoj Njegovoj ljepoti, i tražiti da tu ljepotu pošalje i nama. A On je svojima tako milosrdan, tako dobar, neka nam pomogne!“

Papa nastavlja: „Htio bih da svi tijekom današnjeg dana uzmemo Bibliju u ruke, samo na pet minuta, i polako pročitamo današnji Psalam 103: 'Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo! Ne zaboravi dobročinstva njegova: On ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje, On ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju…' Izmolimo cijeli psalam i naučiti ćemo što bi trebali reći Gospodinu kad od njega tražimo milost. 'Ti si milosrdan, Ti koji opraštaš: učini mi tu milost'… Tako su molili i Abraham i Mojsije. Budimo ustrajni i hrabri u molitvi, jer razlozi za takvu molitvu dolaze iz samog Božjeg srca.“

Izvor: it.radiovaticana.va
Prevela i prilagodila: Anđela Jeličić  
Foto: Google