Papa Franjo u današnjoj katehezi održanoj u biblioteci Apostolske palače, koja se nastavlja na niz kateheza o molitvi govorio o kralju Davidu. Papa je istaknuo kako je on Božji odabranik od mladenaštva, te kako je bio izabran za posebno poslanje, koji će odigrati središnju ulogu u povijesti Božjeg naroda i naše vjere. 

 

- U evanđeljima, Isus je više puta nazivan 'sinom Davidovim'; naime, kao i on, rođen je u Betlehemu. Iz Davidova roda, prema obećanjima, dolazi Mesija: Kralj koji je u potpunosti po srcu Božjem, u savršenoj poslušnosti Ocu, koji svojim djelovanjem vjerno ostvaruje njegov spasenjski plan. Davidova priča počinje na brežuljcima oko Betlehema, gdje je pasao stado svoga oca Jišaja. On je još dječak, posljednji od mnogobrojne braće. Toliko da kad prorok Samuel, po Božjem nalogu, traži novog kralja, gotovo se čini da je njegov otac zaboravio na tog svog mlađeg sina. Radio je na otvorenom: zamišljamo ga kao prijatelja vjetra, zvukova prirode, sunčevih zraka. On ima samo jednu družicu kao utjehu za svoju dušu: citru. U dugim danima samoće on voli svirati i pjevati svome Bogu – kazao je Sveti Otac.

 

Papa dodaje kako je David prije svega pastir: čovjek koji se brine za životinje, koji ih brani od opasnosti, osigurava njihov opstanak, a kada po Božjoj volji, treba brinuti za narod, neće činiti ništa drugo od ovoga, te se zbog toga u Bibliji često pojavljuje slika pastira. 

 

- Isus također sebe definira kao 'dobrog pastira', njegovo se ponašanje razlikuje od ponašanja najamnika. On nudi svoj život u korist ovaca, vodi ih, zna svaku po imenu. Od svog prvog zanimanja David je puno naučio. Kada ga je prorok Natan prekorio zbog njegovog teškog grijeha, David je odmah shvatio da je loš pastir, da je oduzeo drugom čovjeku jedinu ovcu koju je volio, da više nije skromni sluga, već bolesnik moći, lovokradica koji ubija i pljačka. Druga karakteristika Davidova zvanja je njegova pjesnička duša. Iz toga zaključujemo da David nije bio vulgaran, kao često može se dogoditi pojedincima koji su prisiljeni dugo živjeti izolirani od društva. Umjesto toga, on je osjetljiv, voli glazbu i pjevanje. Harfa će ga uvijek pratiti: i onda kada će Bogu upućivati radosne pjesme, a i onda kada će jadikovati ili ispovijedati i oplakivati vlastite grijehe – rekao je papa Franjo. 

 

Naglašava kako svijet koji se pojavljuje pred njegovim očima nije nijemi prizor: njegov pogled primjećuje, iza otkrivenih stvari, veće otajstvo. Dodaje kako se molitva rađa upravo tu: iz vjerovanja da život nije nešto što je uobičajeno, već je zadivljujuće otajstvo, koje u nama potiče pjesništvo, glazbu, zahvalnost, slavljenje, ili pak jadikovanje i vapaj. 

 

- Kada nekoj osobi nedostaje smisla za poeziju njegova duša šepa. Tradicija stoga pripisuje Davidu veliko stvaralačko djelo psalama. Na početku se često izričito odnose na kralja Izraela i na neke manje ili više plemenite događaje njegova života. David zato ima san: biti dobar pastir. Ponekad će uspjeti biti na visini tog zadatka, drugi puta manje. Ono što je ipak važno u kontekstu povijesti spasenja, jest to da je on sam proroštvo jednog drugog Kralja, kojeg je on navještaj i preteča. Promotrimo Davida: svetac i grešnik, progonjen i progonitelj, žrtva i krvnik. To su suprotnosti! Davide je bio sve to zajedno. I mi u životu često imamo suprotne osobine; u životu svi ljudi su često nedosljedni. U Davidovu životu postoji samo jedna crvena nit koja daje jedinstvo svemu što se događa: njegova molitva. To je glas koji nikad ne prestaje: David svetac moli, David grešnik moli, David progonjen moli, David progonitelj moli, David žrtva moli. a čak i David krvnik moli. To je crvena nit njegova života, on je čovjek molitve – istaknuo je Papa.

 

Dodaje kako njegov glas je glas koji poprima zvuk veselja, ali i tuge, no to je uvijek ista molitva, samo se melodija mijenja. Naglašava da čineći tako, David nas uči da sve što činimo postaje dijalog s Bogom: radost kao krivnja, ljubav kao patnja, prijateljstvo kao bolest

 

- Sve može postati riječ upućena prema 'Ti' koje nas uvijek sluša. David, koji je poznavao usamljenost, zapravo nikada nije bio sam! U biti to je snaga molitve, u svima onima koji joj daju prostora u svom životu. Molitva nas oplemenjuje i David je plemenit jer moli. On je krvnik koji moli i kaje se. Plemenitost ponovno zadobivamo molitvom. Ona nam može osigurati odnos s Bogom, koji je čovjekov vjerni pratilac na njegovom putu, usred mnoštva životnih situacija, dobrih ili loših, ali uvijek molitva: 'Hvala, Gospodine!' ili 'Bojim se, Gospodine!', 'Pomozi mi, Gospodine!', 'Oprosti mi, Gospodine' – ističe Papa.

 

Papa zaključuje svoju katehezu kako je veliko Davidovo povjerenje koji, i onda kada je bio progonjen i u bijegu, nije dopustio da ga itko štiti. Dodaje kako nas plemenitost molitve ostavlja u Božjim rukama, rukama koje su izranjene ljubavlju i jedine sigurne ruke koje imamo.