Slušati i izvršavati Božju riječ – znači graditi kuću na stijeni. Papa Franjo tumači prispodobu iz današnjeg evanđelja (Mt 7,21.24-27).

Isus je korio farizeje – poznavali su zapovijedi, ali nisu ih provodili u djelo: „to su dobre riječi“, no ako se ne provode u djelo, „ne samo da nisu od koristi, nego nam čine zlo: varaju nas, uvjeravaju nas da imamo lijepu kuću koja međutim – nema temelja“. Kuća koja nije izgrađena na stijeni.

„Slika stijene odnosi se na Gospodina. Izaija nam u prvom čitanju kaže: ' Uzdajte se u Gospodina dovijeka, jer Gospodin je stijena vječna' (Iz 26,1-6). Stijena je Isus Krist! Stijena je Gospodin! Riječ je jaka, životvorna, može ići naprijed, može trpjeti sve napade, samo ako ta riječ ima svoj korijen u Isus Kristu. Kršćanska riječ koja nije ukorijenjena u životu osobe u Isusu Kristu, to je kršćanska riječ bez Krista! A riječi kršćana u kojima nema Krista – varaju, čine zlo! Jedan je engleski pisac jednom, govoreći o herezama, rekao: hereza je poludjela istina, poludjela riječ. Ako su kršćanske riječi bez Krista – započinju svoj put prema ludosti“.  Ta ludost, tumači papa, čovjeka čini oholim.

„Kršćanska riječ bez Krista vodi te u taštinu, u samodostatnost, u ponos, u moć poradi moći same. A Gospodin ruši takve ljude. To je konstanta u povijesti Spasenja. To govori Ana, Samuelova majka (1 Sam 2,1-10). To govori i Marija, u Veliča (Lk 1,46-55): Gospodin obara taštinu i ponos ljudi koji su sebi  umislili da su stijena. Ljudi koji slijede nekakvu riječ, ali bez Isusa Krista: i kršćansku riječ, ali bez Isusa Krista, bez odnosa s Isusom Kristom, bez služenja Isusu Kristu, bez molitve s Isusom Kristom, bez ljubavi za Isusa Krista. Danas nam Gospodin govori: treba izgraditi svoj život na stijeni, a stijena je On“.

Biti će nam koristan jedan ispit savjesti – nastavlja Papa – kako bi shvatili „kakve su naše riječi“, jesu li to riječi koje su si „umislile da su moćne“, kadre „dati nam spasenje“, ili su to „riječi s Isusom Kristom“.

„Govorim o kršćanskim riječima, jer kad nema Isusa Krista, riječi nas dijele, stvaraju razdore u Crkvi. Molimo Gospodina milost, neka nam pomogne u toj uvijek potrebnoj poniznosti – da govorimo kršćanske riječi u Isusu Kristu, ne bez Isusa Krista. S tom poniznošću, biti spašeni učenici, i ići naprijed – ali ne s riječima koje zbog umišljenosti završavaju u ludosti taštine, u ludosti ponosa. Neka nam Gospodin dadne milost takve poniznosti, da govorimo riječi s Isusom Kristom, utemeljene u Isusu Kristu“.