Iako jedan od najmanje upamćenih papa 20. stoljeća, Giacomo della Chiesa iz Genove bio je jedinstven u svom humanom pristupu u kriznim vremenima Prvoga svjetskoga rata.

Kad je izabran na Petrovu stolicu 1914. godine, dobio je nadimak 'Mali', jer je bio veoma nizak, pa je krojač trebao skratiti i najmanje odijelo od triju koja su bila pripremljena. Iako mršav, iskrivljene kralježnice, bio je pun energije i dobre volje.

'Obveza je svakog čovjeka priskočiti u pomoć tamo gdje umire drugi čovjek', bilo je geslo tog energičnog borca za mir koji se pokazao kao neumorni dušobrižnik. Pomagao je svima potrebitima, bez obzira na vjeru i narodnost. Upućivao je mnoge apele zaraćenim stranama da prekinu 'nepotrebni pokolj' svjetskog rata.

Prvoga kolovoza 1917., kad su već milijuni pali na bojnim poljima, papa Benedikt XV. poslao je Centralnim silama i Antanti svoj program od sedam točaka, kojim je preporučio mir zasnovan na pravima naroda, a ne na vojnim uspjesima.

U nešto više od sedam godina pontifikata, napisao je čak 12 enciklika o miru. Nažalost, 'Papu mira' malo je tko slušao. U euforiji ratnih pobjednika rađale su se klice novog, još strašnijeg svjetskog sukoba.

Kad mu nisu uspjele mirovne inicijative, papa Benedikt XV. odlučio je posvetiti se pružanju humanitarne pomoći svim žrtvama rata. Pritom je gotovo u potpunosti ispraznio vatikansku riznicu, koja je u jednom trenutku bilježila 'samo' 19 000 dolara.

Benediktu XV. ostali su zahvalni mnogi kojima je pomogao na razne načine. Među njima čak i Turci, koji su mu još za života u Istanbulu podigli spomenik s natpisom: 'Velikom Papi, dobročinitelju naroda bez obzira na narodnost i vjeru'.

Ovom velikom humanistu posebnu je počast odao kardinal Joseph Ratzinger, kada je 2005. godine prihvatio odluku kardinala o izboru za papu te izabrao novo ime: Benedikt XVI.