Kombinirane snage Jugoslavenske narodne armije, mornarice i zrakoplovstva, potpomognute pripadnicima teritorijalne obrane Crne Gore, Istočne Hercegovine i četničkim dragovoljačkim postrojbama, napale su Dubrovnik i jug Hrvatske.

Neprijateljske snage brojile su gotovo 30.000 vojnika potpomognutih sa 100 tenkova, 50 oklopnih transportera, 120 topova, oko 100 zrakoplova te nekoliko ratnih brodova.

Područje Dubrovnika sve vrijeme branilo je tek nešto više od 900 hrvatskih vojnika i policajaca. Snage obrane pod zapovjedništvom Nojka Marinkovića osim što su bile malobrojne bile su i slabo naoružane.

Već prije samog napada počele su provokacije, a prostor Dubrovnika, kao i cijela jadranska obala, našao se u pomorskoj blokadi. Sam napad krenuo je u tri smjera. Postrojbe JNA i teritorijalne obrane iz Crne Gore prešle su granicu na Debelom brijegu i krenule prema Konavlima. Postrojbe iz Istočne Hercegovine iz pravca Ivanice krenule su prema Brgatu, te iz pravca Huma prema Osojniku. Istovremeno je jedan dio Hercegovačkog i dio Titogradskog korpusa krenuo preko sela Ravna i Čepikuća prema Slanom. Isto jutro zrakoplovi su raketirali odašiljač na Srđu te doveli Dubrovnik u komunikacijsku blokadu koju su probijali dubrovački radioamateri.

Već prvog dana Dubrovnik je ostao bez struje i vode, a pomorsku blokadu probijali su gliseri Odreda naoružanih brodova Dubrovnik.

Iako malobrojni, hrvatski branitelji pružili su žestok otpor kod Radovčića, na Zvekovici, Brgatu, Bosanki, utvrdi Strinčjera, dok su položaje kod Čepikuća držali više od mjesec i pol dana.

Ipak u brzom naletu znatno nadmoćnija jugovojska brzo je okupirala veći dio prostora od Prevlake do Stona pa se i sam blokirani Dubrovnik uskoro našao pod divljačkim topovskim udarima. U opkoljenom gradu, bez struje i vode, u zatočeništvu je ostalo oko 50.000 stanovnika.
Stalni napadi nastavili su se sve do Sarajevskog primirja, a snimke razaranja vrlo brzo obišle su svijet i pridonijele svjetskoj percepciji rata u Hrvatskoj. Dubrovnik je deblokiran tek nakon osmomjesečne opsade u svibnju 1992. godine.
 
Dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić povodom ove obljetnice izjavio je kako je zajedništvo ljudi u tim najtežim trenutcima pokazalo snagu Dubrovnika.

- Prošlo je 25 godina, a bilo je jučer. Ovdje je jedinstven primjer gdje su vojnici na prvim crtama, policajci, obični ljudi napravili ogromnu sinergiju s ljudima koji su ostali u Gradu. To zajedništvo stanovništva u neljudskim uvjetima pokazalo je snagu Dubrovnika - rekao je Vlahušić te dodao kako je prije aktivacije međunarodne zajednice plaćena previsoka cijena.

Program ''Da se ne zaboravi'' počeo je u 9 ujutro polaganjem vijenaca na gradskom groblju Boninovo, a nastavio se prigodnim programom učenika osnovnih škola u 10 sati u crkvi Male braće. Potom, u 12 sati bit će polaganje vijenaca uz molitvu na brdu Srđ, će u 18 sati biti spušteni vijenci u more za poginule na moru s broda Tirena iz luke Gruž. Svečana Misa za sve poginule u Domovinskom ratu služit će se u crkvi Male braće u 19 sati.