Kako je sumnja jednog svećenika dovela do proslave Tijelova

Njemački svećenik Petar Praški dugo vremena se borio sa svojom vjerom u Presvetu Euharistiju.

14.jpg
Autor
catholic-link.org/laudato.hr/D.R.
Fotograf
wikimedia
Objavljeno:
 
10.06.2020 16:55

Promatrajući zbivanja oko sebe, Petar je uočio nedostatak interesa laika za vjeru, opći nemoral i lijenost svećenstva te nedostatak pobožnosti prema svetoj liturgiji. Stoga mu je postalo teško vjerovati da bi Isus podijelio s njima svoje tijelo i krv u svetoj euharistiji.

Bilo je to 1263. godine, nedugo nakon što je na Četvrtom Lateranskom saboru 1215. godine Crkva službeno proglasila dogmu o transubstancijaciji. Riječ je o pojmu koji označava da riječima posvećenja na Misi obični kruh i vino mijenjaju svu svoju tvar u Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista.

To je bilo dosljedno i višegodišnje učenje Crkve još od Krista. Crkva tumači da Isus na posljednjoj večeri nije govorio metaforički ni simbolički, a crkveni su oci u prvim danima Crkve govorili o istinskoj promjeni prilika kruha i vina pri posveti.

Na zahtjev svog duhovnog ravnatelja, svećenik Petar je hodočastio u Rim. Na putu se zaustavio u gradu Bolseni, sjeverno od Rima. Slavio je Misu na grobu svete Kristine kad je po riječima posvete hostija počela krvariti. Krv je pala na njegove ruke i na tjelesnik.

Šokiran i ganut onim što se dogodilo, Petar je prekinuo Misu i rekao prisutnoj zajednici što se dogodilo. Potom je otišao u nedaleki grad Orvieto u kojem je živio papa Urban IV. kako bi mu rekao što se dogodilo. Papa je naredio istragu koja je utvrdila da je bilo riječ o čudu. Relikvija hostije i tjelesnika svečanom i radosnom procesijom odnešeni su u katedralu Orvieto gdje borave danas.

Godinu dana kasnije, papa Urban IV. uspostavio je blagdan Tijelova kao dan u kojem se posebno prepoznaje i promiče dar Presvetog Sakramenta. Povjerenjem pape Urbana IV. te nadahnućem i uvidom svetoga Tome Akvinskog, teologa euharistije nastali su prekrasni himni, koji izražavaju neizmjernu dubinu Otajstva Euharistije: posljednica, odnosno sekvencija 'Hvali Sion Spasitelja' (Lauda Sion Salvatorem), himan 'Usta moja uzdižite" (Pange Lingua Gloriosi), himan 'Veselo svetkujmo' (Sacris Sloemniis) te himan 'Riječ svevišnja se pojavi' (Verbum Supernum Prodiens). Toma Akvinski je također sastavio i euharistijski himan koji je postao klasičan s obzirom na dugotrajnost i često izvođenje, svima poznati 'Klanjam ti se smjerno' (Adoro Te Devote).  

 

Jeste li ovaj mjesec uplatitli za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!