Susret s novinarima bila je osobno izražena želja mons. Hosera. Uvodno je podsjetio da Međugorje nekad nije bilo poznato u svijetu, a sad je poznato u cijelom svijetu. Godišnje ga pohodi do dva i pol milijuna ljudi iz osamdeset zemalja.

- U Lurd dolazi šest milijuna hodočasnika, ali Lurd postoji više od 150 godina. Međugorje je staro tek 36 godina. To je vrijeme da se učini prva bilanca, prve procjene i to je važno za budući razvoj ovog mjesta - rekao je varšavko-praški biskup Hoser.

Naveo je razloge 'zašto toliki ljudi dolaze u Međugorje'.

- Oni koji dolaze u Međugorje, otkrivaju nešto izvanredno. Prva stvar je ambijent. To je ozračje unutarnjeg mira, smirenja srca. Isto tako, otkrivaju veliki prostor za duboku duhovnost. Otkrivaju u svom životu što znači nešto sveto, sakralno. U Međugorju susreću sakralno vrijeme i sakralni prostor. Sakralno znači pridržano onome što je božansko. Obično se kaže da je Međugorje mjesto marijanskog štovanja, i to je istina. Ali ako pogledamo dublje, vidjet ćemo da je međugorsko štovanje u biti kristocentrično, budući da je u središtu slavljenje euharistije, prenošenje Božje riječi, klanjanje pred Presvetim gdje se otkriva stvarna prisutnost Isusa Krista u njegovom božanstvu i čovještvu. Neki otkrivaju molitvu krunice koja je meditativna molitva o otajstvima naše vjere. Kad mole križni put, ulaze u pashalno otajstvo, otajstvo muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista - rekao je mons. Hoser, zaokružujući sakramentalnu panoramu Međugorja spomenom osobnih ispovijedi, prisutnošću svete ispovijedi kao sakramenta pomirenja.

- S vjerskog stajališta, Međugorje je vrlo plodna zemlja - istaknuo je mons. Hoser.

- Proteklih godina ostvareno je 610 svećeničkih i redovničkih zvanja ''koja su potaknuta Međugorjem“. Najviše ih je iz Italije, SAD-a i Njemačke. Kada smo svjesni krize zvanja u starim zemljama gdje kršćanstvo postoji tisuću i više godina, onda vidimo da je to nešto novo i nešto što nas zaista može duboko ganuti - rekao je mons. Hoser.

- Od 1986. g. otkad se vodi evidencija o podjeli svete pričesti, u Međugorju je podijeljeno 37 milijuna pričesti. No broj hodočasnika je i veći, jer u Međugorje dolaze i oni koji ne primaju pričest.

- U procjeni događanja u Međugorju treba razlikovati tri prostora - rekao je mons. Hoser.

- Prvi prostor je župa koja brine za stanovništvo koje tu živi. To je stara župa a broj stanovnika župe je porastao za tisuću i pol stanovnika. „Župa koja je u 1930-ih godina sagradila križ na Križevcu prihvatila je međugorski fenomen. U priču župe Međugorje upisuje se i ono što nazivamo fenomen vidjelaca. Drugi prostor su hodočasnici. Dva i pol milijuna godišnje. I taj broj ima tendenciju porasta. To je  enormni izazov za svećenike koji ovdje služe. Taj fenomen je doveo do povećanja sadašnje infrastrukture koja mora odgovoriti potrebama hodočasnika - rekao je biskup Hoser, navodeći da u to spada dvorana sv. Ivana Pavla II., kapelica klanjanja i veliki prostor kod crkve.

- Sve je to bilo dodavano s vremenom, prema potrebama hodočasnika. S druge strane, vidimo razvoj mjesta. Sve više hotela restorana, pansiona, trgovina. To me već podsjeća na mali Lurd. Ne zna se da je Lurd najveći hotelski grad u Francuskoj, poslije Pariza. Možda je to i budućnost Međugorja, u odnosu na Sarajevo. Dakle, populacija raste, raste i mogućnost smještaja prihvata hodočasnika - rekao je biskup Hoser.

Treći prostor čini tridesetak zajednica, udruga i karitativnih, humanitarnih aktivnosti u Međugorju.

- Neki su međugorskog nadahnuća, tu su im korijeni. Neki postoje i utemeljeni su drugdje, neki su se naselili ovdje da bi živjeli fenomen Međugorja - rekao je biskup, istaknuvši karitativna djelovanja koja su pokrenuli franjevci, Majčino selo.

- To vrijedi posjetiti jer se tu prati nečiji život u teškim životnim fazama. Siročad, mladi u poteškoćama, ovisnici o drogama, alkoholu i sl., hendikepirani. To je izraz karitativne djelatnosti, aktivne ljubavi koja je intimno vezana uz vjeru kao takvu - rekao je biskup.

- Važna stvarnost je i Domus Pacis, kuća za duhovne vježbe kojim je prošlo više od 1200 skupina u kojima je bilo više od 42 000 sudionika. Ta vrsta duhovnih vježbi ili seminara ljude preobražava iznutra. Seminari su još jedno važno iznašašće međugorske župe. Seminari su godišnja događanja. Već 23 godine postoji seminar otvoren za sve, 21 godinu seminar samo za svećenike, 17 godina seminari za bračne parove i 4 godine seminar za liječnike i medicinska zanimanja. Prošle godine prvi put je održan i seminar za zaštitu ljudskog života. Ima jedan za osobe s teškoćama, hendikepirane. Sve to pokazuje intenzitet života u Međugorju, koji se može primijeniti na drugim mjestima - rekao je mons. Hoser.   

- Stvarnost svetišta u današnjem svijetu je tako važna da je Sveti otac svetišta iz nadležnosti Kongregacije za kler premjestio u Kongregaciju za novu evangelizaciju. Ljudi tu primaju ono što nemaju kod kuće. U mnogim našim starim kršćanskim zemljama individualna ispovijed više ne postoji. U mnogim zemljama ne postoje više klanjanje pred Presvetim, ne poznaje se križni put, ne moli se krunica. U Bretanji u Francuskoj su mi rekli da su zadnji put molili križni put prije 30 godina. Takvo sasušivanje duhovnog i sakralnog prostora jasno da vodi do krize vjere, generalno. U Međugorje ljudi dolaze na izvor. Tu utažuju svoju žeđ, žeđ za svetim, žeđ za Bogom, za vjerom. Otkrivaju direktni, osobni odnos s Bogom, molitvu. I sve se to, naravno, događa uz pomoć Blažene Djevice Marije - rekao je mons. Hoser.

- U Međugorju se naglasak stavlja na naziv BDM kao Kraljice mira. To nije ništa novo, jer svugdje u svijetu postoje crkve posvećene Kraljici mira. Ali ako gledamo svjetski kontekst današnjeg života,  vidimo ono što je papa Franjo nazvao treći svjetski rat, da se vodi u dijelovima, fragmentarno. Najokrutniji, najdestruktivniji oblik rata su građanski ratovi. Vi ste doživjeli rat nedavno. Ja sam proživio genocid u Ruandi. U Siriji se uništava zemlja gdje je najstarija kršćanska prisutnost. Sad se koristi i kemijsko oružje. To je naš današnji pejzaž. Koliko postoji političkih sukoba u svakoj zemlji. Dakle, zazivati Majku Božju, Kraljicu mira, mislim da je bitno. Specifična uloga Međugorja u tome je iznimno važna. Dragi prijatelji! Vi biste trebali biti nositelji Radosne vijesti! I možete reći cijelom svijetu da se u Međugorju ponovno nalazi svjetlo. Potrebne su nam te točke svjetlosti u današnjem svijetu koji se ruši i upada u tamu. Isto tako vam preporučam da se upišete na neki seminar u Međugorju, da otkrijete nešto o čemu ni ne sanjate - zaključio je svoje obraćanje biskup Hoser.

Odgovori na pitanja novinara

Na pitanje gdje, temeljem doživljenog, vidi Međugorje u Novoj evangelizaciji koju Crkva naglašava, biskup je rekao: 'Mislim da se Međugorje već nalazi u toj ravni crti, na toj liniji Nove evangelizacije. Brojke koje sam naveo to dokazuju. I dinamika porasta broja hodočasnika pokazuje da su i potrebe u porastu'.

Biskup Hoser je potvrdio da je razgovarao s vidiocima. Upitan je kakav su dojam ostavili na njega.

- Točno da je kontakt s vidiocima bio upisan u moj opis poslanja, ali to nije bio produbljeni kontakt. Oni odgovaraju onome što radi Komisija koja pripada Kongregaciji za nauk vjere i to vodi kardinal Camillo Ruini. Oni su tamo već sve izložili. Imao sam normalni, običan kontakt s njima. To nisu više mladići i djevojke. Neki od njih već su bake. Treba primijetiti da su oni uronjeni u običan, svakodnevni, normalan život, život obitelji. Oni moraju privređivati za život svoje djece. Žive sličan život kao i svi mi. Neki su bolesni, neki se bore kako će zaraditi dovoljno za život. To je uobičajeni život, iako oni kažu da su imali tu povlasticu ukazanja, za razliku od drugih. Nije moja uloga da se izrazim o autentičnosti ukazanja, jer se Crkva još uvijek nije o tome očitovala - rekao je mons. Hoser.

Biskup je spomenuo i u povijesti priznata ukazanja. Svetište La Salette u Južnoj Francuskoj u Alpama, Rue du Bac u Parizu, Lurd, Fatima, Bannuexu u Belgiji, što je bilo u godini kad je Hitler došao na vlast, Guadalupa u Južnoj Americi, povezano uz kolonijalno osvajanje južnoameričkih Indijanaca.

- U svim tim ukazanjima postoji zajednički nazivnik - BDM poziva na obraćenje, da se napusti život grijeha. Pokazuje izazove pojedinog vremena, svakog razdoblja - istaknuo je mons. Hoser.

Podsjetio je i na ukazanja u Kibehu, 21 godinu je živio u Ruandi i bio član liječničke komisije za ukazanja 'Blažena Djevica Marija je već pokazala spektar genocida koji se dogodio dvanaest godina poslije. To je bilo upozorenje. Poruka je slična onoj koja je rečena u Međugorju. Poziv na obraćenje, mir i ta su ukazanja u Crkvi priznata. Rekao bih da su Kibeho i Međugorje po povijesnom kontekstu i po sličnosti dva sestrinska mjesta. U početku su postojale sumnje jesu li ti vidioci autentični. Neki vidioci su bili isključeni. Zato vas molim za strpljenje, jer što je složeniji fenomen, to treba više vremena da bi se došlo do važećih zaključaka - potaknuo je mons. Hoser.

Talijanski novinar je rekao kako se u Italiji priča da je nakon tri i pol godine završio rad komisije za Međugorje te da je kardinal Ruini zaključio da su autentični prvi mjeseci, prve godine ukazanja. 'Ako ste pročitali dosje komisije za proučavanje Međugorja, što mislite o tom zaključku?'.

Mons. Hoser je rekao: 'Nisam pročitao te papire jer nije objavljeno. Mogu razgovarati s kardinalom Ruinijem, ali za sada ne mogu ništa reći. Moja misija je bila ne samo da porazgovaram s ljudima koji ovdje djeluju i rade, nego i da obiđem mjesta. Zato sam se uspeo na Podbrdo, tim ne tako lakim putem koji vodi do kipa BDM. Već sama činjenica da tamo postoji kip vrijedi da se do njega svi popnu. Tamo sam naišao na skupinu poljskih hodočasnika. Njima sam se obratio i rekao im nekoliko riječi o marijanskom štovanju. Mediji su to već pretvorili u fakt da sam gore odveo grupu hodočasnika, što nije istina'.

Novinar je biskupu Hoseru rekao da cijelo vrijeme kad govori o zbivanjima u Međugorju, kaže ukazanja, ne navodna ukazanja.

- Vjerujete li Vi osobno da se ovdje doista radi o ukazanjima i što ste razgovarali s mostarsko-duvanjskim biskupom Ratkom Perićem koji u njih ne vjeruje i osporava ih - upitao je novinar.

- Suzdržavam se od svog suda jer to nije moj posao. To je posao Komisije kardinala Ruinija. Govorim o ukazanjima,  jer tako se ovdje govori. Kad to kažem, to stoji u navodnicima. Ali kad govorim, navodnici se ne mogu vidjeti. Kao i vi, očekujem konačnu komisiju i odluku Svetog oca - rekao je mons. Hoser.

Na pitanje što papa Franjo misli o Međugorju, ukazanjima i plodovima, biskup je odgovorio: 'Ne znam što papa misli. Nikad mi nije rekao. Papa isto tako treba pogledati kakvi su zaključci Komisije. Ali mislim da s obzirom na težinu koju Međugorje ima u kontekstu nove evangelizacije, to će sigurno utjecati na konačni sud'.

Biskup je upitan i što znači njegova izjava u medijima ususret dolasku u Međugorje, da će misiju u Međugorju morati obavljati u sasvim drugačijim uvjetima i po čemu su Marijina ukazanja u  Međugorju drugačija od prijašnjih, kako je rekao.

- Sigurno ste primjetili da se ovdje događa nešto što je u drugačijem formatu, u drugačijim dimenzijama nego prije. Najprije, trajanje onoga što nazivamo međugorska ukazanja. To je već 36 godina. Iako možemo vidjeti u životopisima nekih svetaca da su imali ukazanja sve do kraja života. Druga specifičnost je broj ukazanja. Neki su nabrojili do 47 000 individualnih ukazanja. S obzirom da ima šest vidjelaca koji imaju česta ukazanja, zbrojite šest godina, možda se može doći do te brojke. Osim toga, to nisu ukazanja koja su vezana uz mjesto. U Lurdu se Gospa uvijek ukazivala u špilji, u Fatimi iznad jednog stabla. Ovdje, prema onome što kažu vidioci, ukazanja idu zajedno s osobom. To može biti kod kuće, na putu, u crkvi. Sve su to specifičnosti koje otežavaju rad u donošenju odluka - zaključio je biskup Hoser.

Kad je stigao u utorak 28. ožujka, bio je to prvi dolazak nadbiskupa Hosera u Međugorje. Kako je rekao, nije znao kakvo je tu stanje, ali je znao da se radi o mjestu gdje se događaju međunarodna hodočašća.

Na konferenciji za medije sudjelovali su i fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina i fra Marinko Šakota, župnik Međugorja.