Narodna čitaonica u Zagrebu

Na poticaj grofa Janka Draškovića 22. kolovoza 1838. održan je veliki sabor na kojemu je odlučeno da se „ilirska čitaonica“ otvori i u Zagrebu.

stare-knjige.jpg
Autor
Laudato NP
Fotograf
moirainfrance.wordpress.com
Objavljeno:
 
22.08.2014 11:28

Tridesetih godina 19. stoljeća u Hrvatskoj se javlja Ilirski pokret, odnosno Hrvatski narodni preporod, koji teži neovisnosti "i od Beča i od Pešte". Ljudevit Gaj, koji postaje vođa pokreta, ishodio je 1834. godine na Dvoru dopuštenje za izdavanje “Novina horvatskih”. U njima će sljedeće godine kao prilog izlaziti prvi hrvatski književni i kulturno-prosvjetni časopis “Danica”. U desetom broju “Danica” je objavila Mihanovićevu pjesmu “Hrvatska domovina” novim Gajevim pravopisom.

No, javila se i potreba za središtima u kojima bi se ilirci okupljali. Zato se osnivaju čitaonice, najprije u Varaždinu i Karlovcu, a 22. kolovoza 1838. i u Zagrebu. Predstavnici mlađeg naraštaja u Odboru Dimitrije Demter i Ljudevit Gaj željeli su da čitaonica bude središte cjelokupnog preporodnog rada i izrazito nacionalna. Grof Drašković tražio je pak ustanovu koja će ublažavati političke opreke i uglavnom rješavati praktična pitanja.

Mladi su odmah izradili osnovu “Društva za jezik i pismenstva ilirskog”. Čitaonica utemeljuje glavnicu pod imenom Matica ilirska, vodi akciju za osnivanje Narodnog muzeja i knjižnice, predlaže osnivanje stalnog kazališta u Zagrebu, osniva Narodni dom. Proširivši aktivnost na druge gradove, zagrebačka Čitaonica postala je središnjom hrvatskom društvenom ustanovom. Međutim, uvođenjem Bachova apsolutizma obustavljen je rad zagrebačke i drugih čitaonica, no povratkom ustavnih sloboda šezdesetih godina 19. stoljeća otvorilo ih se više.
 

Jeste li ovaj mjesec uplatitli za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!