Do tog otkrića ne bi tako skoro došlo, da se vođa ekspedicije Abel Tasman, inače iskusan pomorac, ali podosta sumnjive prošlosti, nije zaljubio u kćer Anthonyja van Diemena, guvernera nizozemske Istočne Indije. Taj ga je, možda i za kaznu, s dva natrula broda poslao u pogibeljno istraživanje Pacifika.

Stupivši na novootkriveno tlo Tasman ga je prozvao Van Diemenovom zemljom, ali će otočje poslije biti nazvano Tasmanijom. Dva mjeseca poslije Tasman je stigao do obala Novog Zelanda. Domorodački tamnoputi Maori pozdravne plotune s brodova protumačili su kao najavu napada, pa su otjerali bijele došljake, ubivši četvoricu Tasmanovih mornara. Mjesto pogibije Tasman je nazvao ''Zaljev ubojica'', a cijeli otok po nizozemskoj pokrajini Novi Zeland.

U nastavku putovanja otkrio je Tongu i otočje Fiji te se nakon desetomjesečnog putovanja vratio u Bataviju, današnju Jakartu. Zanimljivo je da je na svojem putovanju Tasman potpuno oplovio Australiju, a da veliki kontinent uopće nije primijetio.

Još jedanput je, dvije godine poslije, plovio južnim morima, prolazeći uz sjeverne i zapadne obale Australije, ali bez novih otkrića. Nizozemski trgovci Tasmanova su putovanja smatrali potpunim promašajem. Nije im pronašao bogate zemlje koje je obećao, niti nove, sigurne rute za plovidbu. Ipak, Tasman je zaslužan za izradu pomorskih i zemljopisnih karata australskih mora i otoka. Tek punih 130 godina poslije Tasmanovih putovanja, Australiju je napokon otkrio Englez James Cook.