Nakon Drugog vatikanskog koncila ovaj je blagdan uklonjen iz kalendara, ali je uspostavljeno da se zavjetna Misa u čast Predragocjene Krvi slavi bilo kad u srpnju. Zbog toga će se kasnije cijeli mjesec uzeti kao spomen na Predragocjenu Krv, u kojem je kršćanin pozvan razmatrati o Kristovoj žrtvi.

U Katoličkoj su crkvi tijekom povijesti nastale mnoge pobožnosti. Jedna od njih zasigurno je i štovanje Predragocjene Krvi Kristove, koja će se tek u 19. stoljeću proširiti po cijelom svijetu.

Najzaslužniji je sv. Gašpar del Bufalo, koji je od mladosti bio naklonjen štovanju Predragocjene Krvi. Zajedno s Francescom Albertinijem osnovao je Nadbratovštvinu Predragocjene Krvi, ali zbog Napoleonovih osvajanja i progona Crkve njihovo je djelovanje u početku bilo prekinuto. Nakon povratka u Rim 1815. godine osniva Družbu Misionara Krvi Kristove.

Tridesetak godina kasnije u Italiji je harao talijanski rat za neovisnost. Papa Pio IX. bio je primoran pobjeći u Gaetu, zajedno s Giovannijem Merlinijem koji je nakon smrti sv. Gašpara preuzeo Družbu. Merlini je uspio uvjeriti papu Pija IX. da uspostavi blagdan Predragocjene Kriv Kristove kao molitvu za mir, što se dogodilo 30. lipnja 1849. godine. Nedugo zatim rat je prestao, a Papa se vratio u Rim.

Dana 10. kolovoza iste godine proglašeno je da će se blagdan slaviti na prvu nedjelju u srpnju, no njegov nasljednik Pio X. stavio je blagdan prvog dana srpnja prije nego što je Drugi vatikanski koncil učinio novu promjenu.