Slavonska obitelj Šarić ugostila nas je u svom domu u Zagrebu. Ana i Hrvoje roditelji su malenog Mihaela, a u braku su godinu i pol dana. Oni su posvjedočili zašto su se odlučili prepustiti Božjoj providnosti i bez sigurnosti fakultetske diplome i stalnoga posla odlučili osnovati obitelji
- Nismo se poznavali u Slavoniji, ali smo se upoznali u Zagrebu preko naših prijatelja. Nekako smo si 'kliknuli' na prvu. Hodali smo tri i pol godine prije nego smo se zaručili. Svakodnevno smo išli na svetu Misu jer smo vjerovali da ćemo iz nje crpiti snagu za našu vezu - kazao je Hrvoje.
Istaknuli su koliko ih je 'navika' svakodnevne Mise promijenila kao osobe. Kasnije, kada su se pojavile veće obaveze, koristili su svaki mogući dan da bi išli na najveći izvor milosti, na Misu.
No, i prije toga oboje su imali iskustvo vjerskog života. Hrvoje je intenzivnije spoznao Božju prisutnost u srednjoj školi, zahvaljujući obraćenju njegove sestre, dok je Ana prije početka fakulteta krenula više promišljati o Bogu i njegovoj ljubavi prema njoj.
- U jednom razdoblju života intenzivno sam promišljao o svom životnom pozivu. Privlačilo me postati svećenik jer sam razmišljao o svetoj Misi, radu s ljudima, posebno mladima, a s druge strane sam razmišljao o Ani i ljubavi prema njoj. Nisam se mogao odlučiti, ali sam se kroz višednevna klanjanja 'hrvao s Bogom' poput starozavjetnog lika Jakova. Dobio sam sigurnost da mi je poziv biti s Anom i više se nikad nisam kolebao - posvjedočio je Hrvoje.
Ana je rekla kako je primijetila određeni 'zid' Hrvoja prema njoj. Vidjela je da se Hrvoje s nečim muči pa je odlučila moliti devetnicu za njega.
- Na zadnji dan devetnice, a on nije znao da molim za njega, on mi je rekao da bismo se trebali oženiti. Bila sam iznenađena, ali i sigurna da je to to. Vjerovala sam da nismo sami u tome i da će nam Bog pomoći - kazala je Ana.
Nedugo nakon što je Ana zatrudnjela saznala je da joj prijeti spontani pobačaj. Međutim, uz molitvu i vjeru maleni Mihael rodio se 'školskim primjerom' poroda.
Ovi mladi Slavonci upoznali su nas i s molitvenom zajednicom Kristova Vojska, čiji je voditelj Hrvoje. U početku ih je bilo šestero koji su odlučili živjeti intenzivnijim vjerskim životom. Ubrzo im se pridružilo još mladih, a u roku pola godine skupilo se 150 ljudi koji su molili i postili.
U kulinarskom dijelu Ana je pripremila tradicionalni slavonski fiš-paprikaš za glavno jelo i štrudlu od jabuka za desert.
