Svaki put kada u molitvi pokušavam Bogu na neki način nametnuti svoju volju, to je pokazatelj da nemam povjerenja u Njegovu volju.
Razmišljam li o Bogu na način da me On voli samo kada činim dobro i ne griješim, a kada padnem u grijeh, odvraća svoj pogled od mene i razočaran je?
Mislim li da svojom molitvom moram nagovarati Boga da djeluje u mome životu?
Što sam više sabran, to sam svjesniji da je Bog sama dobrota, nježnost i milosrđe.
Bog te ljubi! Kad čuješ ove riječi, što se najprije javlja u tvojoj nutrini?
Kada sumnjam da sam ljubljen, tražim li utjehu na krivom mjestu?
Koliko se često nađem zagledan u svoju bol, pokušavajući se na silu osjećati bolje?
