Razmišljam li o Bogu na način da me On voli samo kada činim dobro i ne griješim, a kada padnem u grijeh, odvraća svoj pogled od mene i razočaran je?
Niti jedna tragedija ovog života, niti jedan bolan događaj nije veći od Boga koji čuva moju nutrinu.
Ulazim li u molitvu na brzinu, samo kako bih to odradio? Jesam li svjestan ovog dara, da je to trenutak susreta s mojim Bogom?
Bog nikada ne odustaje od čovjeka, unatoč tome što čovjek zna zalutati, tražiti ljubav gdje Ljubavi nema.
Onima koji prepoznaju Kristovu dobrotu, život se mijenja iz temelja.
Kad se oslanjam isključivo na svoju snagu, tek onda vidim koliko sam nemoćan.
Bog te ljubi! Kada čuješ ove riječi, što prvo osjećaš? Je li ti teško povjerovati da si zaista ljubljeno dijete Božje?
