Razmišljam li o Bogu na način da me On voli samo kada činim dobro i ne griješim, a kada padnem u grijeh, odvraća svoj pogled od mene i razočaran je?
Jesam li svjestan da je moja molitva trenutak istinskog susreta s Bogom?
Gospodin razumije da smo krhki ljudi i zbog toga nam daruje svoga Duha i svoju ljubav.
Jesam li svjestan da je Isusu stalo do toga da moj život bude plodan, da svojom ljubavlju čisti moje srce?
Kada vjerujem Kristu, toj živoj Ljubavi, moj je život kvalitetan.
Koliko puta nesabrano napravim znak križa, a nisam ni svjestan dubine riječi koje pritom izgovaram?
