Umiri moje srce, Duše Sveti, kako bih bio pažljiv na detalje. Htio bih biti čovjek koji je zahvalan u malome, a što sam zahvalniji, meni to malo postaje veliko.
Koliko se često nađem zagledan u svoju bol, pokušavajući se na silu osjećati bolje?
Jesam li tijekom dana svjestan da je Bog zaista uz mene u svakom trenutku?
Gradim li svoj odnos s Bogom na način da očekujem da On treba ispunjavati sve moje želje?
Kako je ljekovito znati da svome Gospodinu ne moram sve objašnjavati - On je već upoznat sa svime što proživljavam.
Osloni se na Duha Svetoga, na Ljubav - on je taj koji te sabire i potiče na molitvu.
Nemoj se hrvati s onim što te boli i ne potiskuj bolne emocije. Smiješ osjećati - smiješ biti čovjek.
