Bogu je itekako stalo do mene, bez obzira na to kako se osjećam i što trenutačno proživljavam. On me nije napustio.

Moje je srce dom živog Boga.

Razmišljam li o Bogu na način da me On voli samo kada činim dobro i ne griješim, a kada padnem u grijeh, odvraća svoj pogled od mene i razočaran je?

Mislim li da svojom molitvom moram nagovarati Boga da djeluje u mome životu?

Što sam više sabran, to sam svjesniji da je Bog sama dobrota, nježnost i milosrđe.

Bog te ljubi! Kad čuješ ove riječi, što se najprije javlja u tvojoj nutrini?