Trebalo je proći gotovo 30 godina da bi Ani Galović odrasla i mogla napisati knjigu o svojim, zaboravljenim vršnjacima koji su smrtno stradali u Vukovaru kao nevine žrtve velikosrpske agresije na Hrvatsku. Istinite i potresne priče o djeci koja su danas i sama trebali biti roditelji podsjećaju na naš dug prema njima, prema njihovim obiteljima (ukoliko im članovi također nisu smrtno stradali), prema gradu Vukovaru i Hrvatskoj. "Mama, ne vidim nebo" rezultat su vrijednog i pedantnog istraživanja Ani Galović o našim malim sugrađanima koje ne smijemo zaboraviti.