"Idi, vjera te tvoja spasila!" (Mk 10, 52) Dok kuham ručak i spremam objed za svoju obitelj, itekako mogu ući u molitvu: Gospodine, želim vjerovati Tvojoj Riječi! Kad njegujem Kristove Riječi u svom srcu, Duh Sveti ražari tu ljubav!
Koliko samo Bog ljubi tebe i mene, koliko samo ljubi grješnika! Danima bismo mogli o tome razmatrati a da ni jedan posto tog otajstva ne bismo uspjeli niti odškrinuti...
Isus nas svakodnevno, ali nenametljivo, poziva na dublji odnos. Odazovimo se tom pozivu.
Bog želi da se neprestano razvijamo, ali, ono još važnije, želi da budemo svjesni da smo u svemu ovisni o Njemu.
Čime hranim svoju dušu? Evanđeljem ili nekim drugim sadržajem?
Oče, pomozi nam u tome da tebi prepustimo svoje nutarnje boli i rane.
I ovoga jutra uđimo u odnos s Gospodinom – On nas čeka!
