"Idi, vjera te tvoja spasila!" (Mk 10, 52) Dok kuham ručak i spremam objed za svoju obitelj, itekako mogu ući u molitvu: Gospodine, želim vjerovati Tvojoj Riječi! Kad njegujem Kristove Riječi u svom srcu, Duh Sveti ražari tu ljubav!
Koliko se često hranim Evanđeljem kada osjetim prazninu u svome srcu?
Služiti tako lijepa riječ koja nosi mnoge obveze. Koliko sam spreman služiti svome bližnjem ili mi je to ispod časti?
Bog je strpljiv, a koliko smo mi strpljivi u našem životu?
Promatramo li bolne trenutke kroz Božje svjetlo? Zapitamo li se: ,,Što je Bog sve učinio za nas kroz tu patnju?"
Poslušajmo novu Živu riječ i otvorimo srce da nam ona pomogne kako da ispunimo duhovnu prazninu. Razmislimo što nam je sve Bog dao i zapitajmo se jesmo li mu zahvalni.
