Često Boga promatramo kao sudca. Kao nekog tko je dalek i hladan. Stoga mu se, svojim dobrim djelima, želimo pod svaku cijenu svidjeti. U svemu tome nerijetko ne uspijemo ostvariti onaj odnos pun povjerenja između Oca i sina.
Međutim, Božja ljubav nije uvjetovana našim dobrim djelima. On nam, iz čiste ljubavi prema nama, ne zbog naših zasluga, uvijek govori: "Ti si sin moj ljubljeni! Ti si kći moja ljubljena!"
Rastimo u poniznosti, ljubavi i dobroti. Rastimo u krepostima!
Nebeski Otac se zauzima za nas, pruža nam svoju blizinu i daje nam svoju zaštitu.
Bog se zauzima za nas, nema razloga za brigu.
Gospodin nas potiče na neprestanu molitvu. Želi da naša srca budu usmjerena neprestano prema Njemu. Moramo shvatiti da Bog ne traži čudesne molitve niti da Ga se nagovara. Otac nebeski zna sve čežnje našeg srca, zna ono što je za nas najbolje i najvažnije.
Jako je važno znati da Duh Sveti u našem životu nikad ne želi biti nametljiv. On djeluje na nježan način, neće nas prisiljavati već nježnim, malim stvarima poput riječi iz evanđelja vodit će nas tijekom dana. U pravom trenutku, sa savršenim načinom branit će nas i prolaziti s nama kroz dan.
Kad čovjek u povjerenju izgrađuje odnos s Bogom i izbaci oholost, spušta na sebe Očeve blagoslove. Svaki put kad nismo uvjetovali Gospodina, kad smo ostajali vjerni u malome, možemo uvidjeti silna Božja djela, prepuštamo se Gospodinu i On nas vodi. Imamo li povjerenja u Boga?
