Svi mi u sebi nosimo duboku prazninu. Samo ako na trenutak podrobnije zastanemo, moći ćemo živo osjetiti žeđ svoje duše. Tu žeđ može napojiti jedino Nebeski Otac.
Koliko puta se Bog proslavio, a mi to tek kasnije shvatili?
Satima možemo pričati o raznim stvarima i ljudima, ali za Evanđelje često nemamo ni pet minuta. Je li nam onda uistinu stalo?
Ta Bogu je sve moguće! Vjerujemo li u to?
Koliko puta nam Gospodin pošalje ljude baš onda kad ih najviše trebamo? Jesmo li Mu dovoljno zahvalni na tim darovima – tim ljudima?
Prepoznajem li odakle dolaze moje reakcije? Kada to djelujem iz svojih rana, svoje povrijeđenosti?
Ako surađujemo s Božjom riječju, Duh Sveti će nam podariti život u izobilju.
