Svi mi u sebi nosimo duboku prazninu. Samo ako na trenutak podrobnije zastanemo, moći ćemo živo osjetiti žeđ svoje duše. Tu žeđ može napojiti jedino Nebeski Otac.
Bog je strpljiv, a koliko smo mi strpljivi u našem životu?
Promatramo li bolne trenutke kroz Božje svjetlo? Zapitamo li se: ,,Što je Bog sve učinio za nas kroz tu patnju?"
Poslušajmo novu Živu riječ i otvorimo srce da nam ona pomogne kako da ispunimo duhovnu prazninu. Razmislimo što nam je sve Bog dao i zapitajmo se jesmo li mu zahvalni.
Osluškujemo li Božje pozive i pripremamo li srca na primanje Njegovih milosti? Jesmo li svjesni da nismo sami sebi spasitelji?
Imamo li otvoreno srce i um za čuti Kristovu riječ, za čuti Kristov poziv ka obraćenju? Pričamo li Bogu o svojim životnim situacijama?
