Zbunjujuće je: Boga tijekom čitava života nazivamo ocem, svakoga dana iznova mu govorimo: „Oče…“, govorimo o duhovnom djetinjstvu, o iskustvu djetinjstva, djeteta Božjega, govorimo o tome na različite, a opet srodne, načine tijekom različitih životnih doba. Utemeljujući se u tu spoznaju, u to iskustvo – bude li sreće – sve više otkrivamo sveopće bratstvo i sestrinstvo koje nas ne povezuje samo sa svim ljudima, nego i sa svim bićima, svim stvorenjima. U toj povezanosti – sve do sjedinjenosti – sve više proničemo Božje očinstvo. Po njemu, samo po njemu, jesmo.