Tko su zapravo bila Sveta tri kralja koja su se poklonila malom Isusu?
– Mi ne možemo do kraja otkriti povijesne istine, ali znamo koja je teološka poruka. A to je da Isus nije došao samo spasiti Židove, nego cijeli svijet – poručio je gost.
Na blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenja, u emisiji 'Izdvojeno' s vlč. Tomislavom Šagudom, privremenim upraviteljem u župi Zabok, razgovarali smo o tome što o trima mudracima kaže Sveto pismo, znanost, povijest i činjenice koje nisu do kraja istražene te simbolika koja ih prati (zvijezda, darovi…).
Vlč. Šagud na početku je kazao kako se s trojicom mudraca u Bibliji susrećemo na početku druge glave Matejeva evanđelja, koje otkriva kako su mudraci došli s istoka, a tražili su novorođenog židovskog kralja jer su vidjeli njegovu zvijezdu.
– Ima puno zaključaka raznih teoretičara unutar same Crkve o tome tko su zapravo bili mudraci, odnosno kraljevi. Danas se ipak smatra da su to bili dvorani nekog dvorca, koji su između ostalog proučavali astronomiju koja je u to vrijeme bila važna. Nebo je bilo način spoznavanja za svakodnevni život. Pretpostavlja se da su ti mudraci uočili zvijezdu koja je i bila najavljena u Starom zavjetu, i krenuli su za njom. Prvi put u kršćanstvu ih spominje sam Oregon, koji je živio u 3. stoljeću – kazao je gost.
U nastavku emisije kazao je kako se u nekim tradicijama spominje da je bilo čak 12 mudraca, a u Knjizi proroka Izaije možemo pronaći neke odgovore, između ostalog piše kako će doći kraljevi koji će donijeti darove mladom Kralju.
– Mi ne možemo do kraja otkriti povijesne istine, ali znamo koja je teološka poruka, a to je da su se poganski, a ne židovski, mudraci došli pokloniti Kralju, i da Isus nije došao spasiti samo Židove, nego cijeli svijet. Ta tri mudraca imala su poniznosti i hrabrosti pitati gdje se rodio Mesija. Možda su oni Židove gledali svisoka, ali nisu bili zarobljeni u tu svoju intelektualnu nadmoć, znanje, aroganciju, bili su spremni slušati. Oni su na kraju cijelog svog puta našli onoga koga su tražili, a tražili su Krista. Također, važan je čin to što su pali ničice pred Kristom kad su ga vidjeli. To je bio čin priznavanja Krista Bogom. Oni su u svojim kraljevstvima imali svoje bogove, i to nije bilo lako napraviti, zapravo i pogaziti to što su cijeli život vjerovali. Tu se i vidi njihova poniznost – zaključio je vlč. Šagud.
Budući da je danas Badnjak, a sutra Božić po julijanskom kalendaru, s prof. dr. Jurom Zečevićem, pročelnikom Katedre ekumenske teologije KBF-a u Zagrebu, razgovarali smo o razlikama i zajedničkim točkama katoličanstva i pravoslavlja te kako u današnje vrijeme graditi ekumenizam i zajedništvo.
U emisiju se javio redoviti duhovni komentator, fra Jozo Zovko.
