Krešimir Mišak: ''U temelju transhumanizma je materijalistička paradigma''

Krešimir Mišak: ''U temelju transhumanizma je materijalistička paradigma''

Krešimir Mišak sudjelovao je na panel-raspravi o temi ''Transhumanizam – tehnološki superčovjek, evolucijska nužnost ili društveni posrtaj?'', u dvorani sjemeništa ''Zmajević'' u Zadru.

Autor
IKA/Laudato
Fotograf
IKA
Objavljeno:
 
02.05.2023 11:33

 

''Trojstvo čovjeka kao duha, duše i tijela zadnjih tisuću godina nalazilo se pod napadom. U temelju transhumanizma je materijalistička paradigma. Tu ne postoji kategorija duha, što je nevjerojatno, jer cijeli čovjekov život odvija se isključivo u kategoriji duha. Dakle, u transhumanizmu za nas ljude ne bi bilo mjesta, osim da bismo trebali biti građevne jedinice transhumanizma'', upozorio je Mišak, opisavši suvremenost situacije u društvu frankenštajnovskom.

''Imamo umjetno meso, možemo napraviti umjetne kosti, možemo napraviti hard disk u glavi. Ali, kako ću napraviti da čovjek bude živ? Nikako. Jer da bi čovjek bio živ, nije bît života da čovjeku teče krv kroz žile, nego bît života je da je čovjek nematerijalna svijest koja nešto doživljava'', istaknuo je Mišak. Nasuprot tome, ideja transhumanizma je da je svijet isključivo materijalne naravi, ''no s tim pogledom ne ćemo daleko stići'', upozorava Mišak. Temelj na kojem transhumanizam sebe gradi je manjkava slika stvarnosti.

Druga pretpostavka transhumanizma je razvoj civilizacije, pri čemu se podrazumijeva da je tehnologija razvoj civilizacije, što je u bîti marksistički pristup, a znači razvoj proizvodnih snaga koje razvijaju čovjeka.

Mišak smatra da transhumanizam ne služi za nadilaženje čovjeka. Jer, ako je čovjek sebi mjera, a napraviš nešto više, zapravo si napravio manje od čovjeka. ''Ako se na kompleksni sustav mora ugraditi manje kompleksni sustav, manji se mora prilagoditi. Zato transhumanizam mora degradirati čovjeka na puku informaciju. Paradoksalno je da svijet jest neki informacijski sustav, ali to je informacija koju u engleskoj igri riječi kažu 'in form'' – znači, informacija o samom obliku ili stvaranju. To nije trivijalna informacija, proizvodnja određenih procesa koje možemo izračunati. No, problem je što to nije definicija života. To je hardver života'', rekao je Mišak, istaknuvši da transhumanizam služi gradnji jednog nadorganizma koji nema smisla.

''Ako ljude lišavate kreativnosti, tko će biti budući ljudi koji će održavati, graditi taj sustav? U transhumanizmu čovjek bi trebao biti stanica transhumanističkog bića. Drugim riječima, on bi trebao prestati biti čovjek'', upozorio je Mišak. Smatra da transhumanizam služi gradnji neke vrste tehnološkog embrija.

''Nešto neživo gradi tehnološki embrij koji ne može izgraditi jer to je stroj, i treba mu nešto živo, što bi ga animiralo. Drugim riječima, to je neka vrsta parazitizma. Transhumanizam je i ideologija jer ima manifeste, deklaracije, napisane 2002. i 2005. godine, u kojima je umjetna inteligencija uvijek bog. A prava su sva jednaka za ljude, biljke, životinje, umjetnu inteligenciju. Transhumanizam duhovne i prirodne principe pokušava kopirati u materijalnom svijetu. Za sebe smatra da je znanstven, da je nadišao praznovjerje i religije. U isto vrijeme, rob je praznovjerja zvanog teorija evolucije, jer u našem društvu podrazumijeva se pojam evolucije, mada nema tih prijelaznih oblika. Ne vjerujući u Boga, transhumanizam želi stvoriti boga'', rekao je Mišak.

Ako je transhumanizam loša inverzija duhovnih i prirodnih principa u materijalni svijet, tvorac transhumanizma je odijeljen od kreativne snage svemira. Njegov model razmišljanja je neimanje, odnosno, reciklaža. ''Čovjek nikad nije razmišljao o reciklaži jer svemir je darežljiv. Sa sunca padaju elementi koji se pretvaraju u vodu, zrak, iz jedne sjemenke dobivaš tisuće sjemenki'', rekao je Mišak, upozorivši: ''Transhumanizam nadilazi sva dosadašnja poimanja jer ljude želi uvući u sustav u kojem će oni biti tek stanice. To više nije u domeni znanstvene fantastike. Reklamira se da je 2022. počela era umjetne inteligencije i pokušava se podvaliti ideja da se umjetna inteligencija osvijestila. Ali ljudi već praktično, ekonomski i etički razmišljaju i pitaju se što će učiniti umjetna inteligencija: ljudi će ostati bez posla, bez razloga življenja.

Namjera je da se umjetna inteligencija spoji s pametnim čovjekom. Kao pametni telefon, pametna kuća, pametni čovjek je integrirani čovjek. Dakle, sastavni dio umjetne inteligencije trebao bi biti čovjek. Dr. Michio Kaku, teorijski fizičar, kaže: ‘Mi trebamo vaše mozgove da bismo imali svoju osviještenu inteligenciju’. Transhumanizam nadilazi ideju tehnološke nadogradnje jer u njegovom središtu nije čovjek, nego umjetna inteligencija koja se treba probuditi. Transhumanisti kažu da trebaju naše mozgove da bi stvorili svoj superembrij u kojem će bljesnuti kolektivna svijest. Ili, učitati dušu, kako god to preveli'', rekao je Mišak.

''Kaže se umjetna inteligencija, pri čemu se misli da netko nešto razmišlja. Ne, to je sustav algoritama i procedura. Ljudsko biće ne treba te algoritme i procedure jer postoje kozmički zakoni koje ne možemo zaobići – dan, noć, godišnja doba, faktor vremena: čovjek je dijete, odrastao, star čovjek.

Da bi čovjeka namamio i ukrao mu stvaralačku pažnju, transhumanizam nudi čovjeku strah od smrti, egzistencijalnu sigurnost i novu vrstu kruha i igara, sada metaverzumskih igara. Ali, nikad se ne spominje što transhumanizam uzima čovjeku, jer čovjek je nepodložan matematičkim formulama. Svatko zna da je čovjeku za život najbitnije dvoje bez čega ne može – to su odnosi s drugim ljudima i svrsishodni rad'', istaknuo je Mišak.

Cijeli transhumanizam svodi se na metodu copy paste. ''Transhumanizam kaže: 'Dajte mi jedan original, a ja ću ga iskopirati, jer ja ne mogu stvoriti original, i ne znam kako se to stvara.' No, svemir stvara serijsku proizvodnju stvorova i stvorenja, ali ni jedna jedinka te njegove serijske proizvodnje nije ista, svaka je unikatna. Svemir serijski proizvodi originale'', istaknuo je Mišak, naglasivši da čovjek ne voli ponavljanje. ''Neki ljudi sve imaju, a nesretni su, jer im je svaki dan isti. Čovjeku treba novi doživljaj. Transhumanizam ignorira život kao doživljaj i promatra ga utilitarno na kolektivističkoj razini. Čovjek je nematerijalno biće koji doživljava. A čovjeku je moguće smanjiti opseg doživljaja. Prije 15 godina ljudska pažnja trajala je do 15 sekundi, pa pet sekundi, danas ljudska pažnja traje sekundu do dvije'', rekao je Mišak.

Transhumanizam dovodi u pitanje tko je čovjek – ne da se o tome akademski raspravlja, nego kao pitanje na kojem se gradi novi svijet. Transhumanizam počiva na postulatima koji su neodrživi u znanosti i u naravi čovjeka, njegovoj antropologiji, biologiji i ontologiji. Jer čovjek nije samo materija, nego puno više od materije. Stoga će transhumanizam u budućnosti ljude vući u svom smjeru kroz zdravlje, smatra Mišak. Medicizam će biti ideologija transhumanizma jer se mora promijeniti cijeli koncept biologije. A duh i tijelo su spojeni.

Cijela priča o transhumanizmu vratila me na priču o palom anđelu, o nekome tko želi biti bog, a ne može, jer sve je potpuno krivo shvatio. Taj netko bi htio biti obožavan. Tvorac transhumanizma predstavlja inverziju duhovne stvarnosti u kojoj mu iz nekog razloga trebaju ljudi.

Nemoć transhumanizma je da nešto stvori i u tome će on i pasti – to znači da će njegov doseg biti ograničen. Potpuno od-duhovljeni transhumanizam zapravo ubrzava duhovni razvoj čovjeka, ali ne na razini na kojoj on to nudi i kako bi oni htjeli, da u čovjeka stave čip. Nego, kad se ljude dovede u najekstremniju situaciju, iz njih se vade kapaciteti kad mogu izvući svoje duhovne potencijale na način kako to nikad ne bi napravili kada tome ne bi bili izloženi'', poručio je Mišak.

MIŠAK

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Aktualno

Još iz rubrike: