Nek te Gospod blagoslovi, licem svojim obasja i nek čuva te
Što znači nekoga blagoslivljati? Koliko dobra ili zla jedni drugima možemo učiniti riječima? Imaju li ružne riječi posljedice za naše odnose, ali i za dušu?
Zašto nam je važan blagoslov obitelji, stanova i kuća, automobila, predmeta kojima se služimo? Kako dati ili primiti blagoslov? Djeluje li blagoslov i kad ga netko ne želi? O blagoslovu govori fra Stjepan Brčina, voditelj Evangelizacijske zajednice "Sveti Duh" na Svetom Duhu u Zagrebu.
– Blagoslov ne treba shvatiti kao magijski čin, iako ga neki tako i doživljavaju. Blagoslov, prije svega, tražimo za sebe i za svoju obitelj. Pritom želim naglasiti kako to nije blagoslov prostora. Od 16. st., otkako postoji tradicija blagoslova, vidimo da se u liturgijskom obredniku mijenja taj izričaj. Prije se naglašavao taj blagoslov kuća. Sada se naglašava blagoslov obitelji. Dakle, ne radimo nikakve 'egzorcizme' kuća ili zidova, nego molimo za ljude i blagoslov, za ustrajnost u vjeri, snagu za život i za sve ostalo što im je potrebno. Međutim, ima onih koji će reći kako nisu praktični vjernici. Iako mi svećenici u domu možemo primijetiti i druge 'bogove', ti isti ljudi reći će kako ne nedostaje još koji blagoslov u toj kući. Zato blagoslov ne treba shvaćati kao magijski čin. Zato mi katolici znamo da postoji samo jedan Bog i ne možemo se klanjati različitim bogovima. Tu moramo biti vrlo oprezni, jer umjesto blagoslova možemo navući nekakva prokletstva jer se igramo sa svetim. U Svetom pismu lijepo stoji kako je naš Bog ljubomoran. Znači da nas proniče u srce. To je važno kako bismo mi zadobili blagoslov. Nije znak to što je svećenik došao i blagoslovio neku kuću da ćete biti cijelu godinu sretni – istaknuo je fra Stjepan.
Cijelu emisiju pogledajte OVDJE.
