Odluke o službi kuma koje je donijela Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije

Zagrebačka nadbiskupija objavila je prigodni tekst u kojem vjernike upoznaje s odlukama o službi kuma u Zagrebačkoj nadbiskupiji koje je donijela Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije, čije su sinodske izjave i odluke stupile su na snagu 25. prosinca 2022. godine.
 
Slavlje krštenja

Nakon govora o pripravi i oblikovanju slavlja za ovaj sakrament, u br. 65 Sinoda o službi kumstva piše:
 
65. Slijedeći drevni običaj, Crkva pri krštenju djece dio svo­je brige za njihov kršćanski odgoj povjerava kumovima, koji će za­jedno s roditeljima djetetu biti prvi svjedoci vjere i njegovi podupi­ratelji na tome putu. Kumovi, izabrani između vjernika uzornoga života i eklezijalne zauzetosti, kršteniku svjedoče da su po krsno­me preporođenju stekli novu obitelj, Crkvu, pa se služba kumstva smatra pravom crkvenom službom (officium) koju prihvaćaju pred Crkvom i u ime Crkve. Kumstvom se posvješćuje da krštenje pro­širuje krštenikovu naravnu obitelj te da on stupa u zajedništvo dje­ce Božje, koje tvori sveti Božji narod, Crkvu.

• Stoga će se s posebnom brigom paziti da službu kuma na krštenju preuzimaju vjernici katolici koji su, u skladu s kanonskim odredbama, prikladni za službu kumstva.To će biti osobito važno u sluča­jevima kada ne postoji sigurnost da će roditelji moći preuzeti ili obećati brigu za kršćanski odgoj djeteta, u skladu s naukom Crkve.
• Neka se u tome smislu, bez velikoga razloga i bez dopuštenja mjesnoga ordinarija, izbjegava svako odstupanje od kanonskih odredaba o uvjetima za kumstvo na krštenju, kako bi se otklonile neujedna­čenosti u pristupima i nejasnoće o smislu te službe. Usprkos činjenici da je ta služba katkad izvor poteš­koća i prijepora, služba kumstva, ispravno postav­ljena i shvaćena, može iznova postati dragocjena po­moć u pastoralnim nastojanjima u župnoj zajednici, osobito u slučajevima kada obitelj ne pruža dovolj­no jamstvo za djetetov kršćanski odgoj.
• Čuvat će se odredba da na krštenju bude samo jedan kum ili kuma, ili kum i kuma. Vrjednujući služ­bu kumstva neka ne izostane nastojanje i preporu­ka roditeljima i kumovima da krsni kumovi preuz­mu službu kumstva i pri slavlju sakramenta potvrde, ako za to ne postoje zaprjeke ili velike poteškoće. U tome smislu, uz prikladnu pouku, poticat će se i krizmanike da za kumove na sakramentu potvrde izaberu svoje krsne kumove.
• Krštena osoba koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici može biti samo svjedok krštenja, i to jedi­no zajedno s katoličkim kumom. Za to dopuštenje neka se prethodno zatraži Nadbiskupovo mišljenje.

 
Slavlje sakramenta potvrde

Kako je bilo i kod sakramenta krštenja, tako i ovdje Sinoda nakon govora o pripravi i oblikovanju samog slavlja sakramenta potvrde, u br. 68, § 6 piše i o službi kuma:
 
"Posebna se pozornost danas treba posvetiti drevnoj praksi Crkve da krizmanike pri samome primanju sakramenta potvrde prate kumovi. Uloga se kuma ne smije izgubiti niti smije biti opterećujući element u pripremi i slavlju spomenutoga sakramenta. Zada­ća je kuma pomagati krizmaniku da, po snazi Duha Svetoga, uzmogne vjerno živjeti primljeni dar i pre­uzete obveze koje proizlaze iz sakramenta potvr­de. Zato će se pomno paziti da onaj tko preuzima službu kuma bude duhovno prikladan za tu zada­ću te da ispunjava sljedeće uvjete: 'da je dovoljno zreo za preuzimanje službe kumstva; da pripada Ka­toličkoj Crkvi te da je primio sakramente krštenja, potvrde i euharistije; da mu pravo ne zabranjuje vr­šiti službu kuma.' U skladu s time, kum na kriz­mi 'ne može biti netko tko je samo civilno vjenčan, nego mora biti i crkveno vjenčan'; kum također ne može biti 'netko tko je rastavljen i ponovno civil­no vjenčan ili živi u izvanbračnoj zajednici.' Ne priliči da službu kuma na krizmi 'preuzme netko od krizmanika istoga naraštaja.'"
 
Isti broj u sljedećem paragrafu još naglašava:
 
"Čuvajući svetost sakramenta i dostojan način slav­ljenja, brižno neka se nastoji da slavlje sakramenta potvrde ne bude zasjenjeno neprikladnim načinom odijevanja krizmanika i kumova, izvanjskim sve­čanostima, raskošnim gozbama, skupim darovima i drugim elementima koji su protivni kršćanskome duhu slavljenja, kako bi skromnost u izvanjskome slavljenju jasnije otkrila izobilnost dara koji se pri­ma u sakramentu."