Održano ekumensko bogoslužje u Osijeku

Središnje ekumensko bogoslužje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana, koja se od 18. do 25. siječnja održava u crkvama i crkvenim zajednicama grada Osijeka pod geslom „Vjeruješ li ovo? (Iv 11,26)“, a kojom se obilježava i 1700. obljetnica Nicejskoga sabora i vjerovanja (325. - 2025.), održano je u nedjelju 19. siječnja 2025. u kapucinskoj crkvi sv. Jakova apostola - u kojoj se od 1927. godine moli na veliku nakanu Crkve za koju je molio i Krist Gospodin na Posljednjoj večeri - za jedinstvo svih koji u njega vjeruju, objavio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije. 

Ekumensko bogoslužje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić u zajedništvu s pomoćnim biskupom đakovačko-osječkim Ivanom Ćurićem, a prigodnu homiliju, po odluci Ekumenske koordinacije osječke regije, uputio je Péter Szenn, biskup Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u RH.

Sudjelovali su predstavnici Srpske pravoslavne Crkve – izaslanik Heruvima Đermanovića, episkopa osječko-poljskog i baranjskog, protojerej Aleksandar Đuranović, arhijerejski namjesnik, paroh osječki te potpredsjednik Ekumenske koordinacije Osječke regije, a uz njega i đakon pri hramu Sv. Oca Nikolaja u Tenji Slobodan Gajdašević. Uime Branka Berića, biskupa Evangeličke Crkve u RH prisutan je bio dr. sc. Samir Vrabec, svećenik u Evangeličkoj crkvenoj općini Osijek. Sudjelovao je i nadglednik/biskup Crkve Božje u RH Matej Lazar Kovačević, kao i članovi Ekumenske koordinacije Osječke regije: vlč. izv. prof. dr. sc. Antun Japundžić, predsjednik koordinacije i profesor Ekumenske teologije na KBF-u u Đakovu;  preč. Alojz Kovaček, župnik Župe sv. Ćirila i Metoda i dekan Osječkog istočnog dekanata te Krešimir Stjepan Pećar, predstavnik Katoličke laičke zajednice „Molitva i Riječ“. Prisutan je bio i župnik konkatedralne Župe sv. Petra i Pavla Matej Glavica te župni vikar iste župe Domagoj Brkić, kao i mr. sc. Ljubomir Sturko, župnik grkokatoličke župe Krista kralja u Osijeku. Ekumenskom bogoslužju nazočile su i redovnice grada Osijeka: Marijine sestre od čudotvorne medaljice s provincijalnom poglavaricom s. Samuelom Markanović, redovnice Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa, Milosrdnice sv. Vinka Paulskog te članice Svjetovnog instituta Obitelj Malih Marija.

Ekumensko bogoslužje sastojalo se od zajedničke molitve kajanja, službe riječi s homilijom, ispovijedi vjere, molitve vjernika, pozdrava mira, riječi predstavnika kršćanskih crkava te blagoslova i otpusta, a skladnim pjevanjem animirali su ga bogoslovi đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa uz instrumentalnu pratnju Dalibora Ratića, voditelja Mješovitog zbora osječke konkatedrale.

Uoči početka bogoslužja prisutne je pozdravio gvardijan kapucinskog samostana u Osijeku, fra Juro Šimić te je podsjetio: Kao primjeren odgovor na Isusovo pitanje „Vjeruješ li ovo?“ ovogodišnja osmina svim kršćanima nudi Martin odgovor: Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!. Upravo takav odgovor o Isusu Kristu dao je I. Nicejski sabor 325. godine: „Vjerujemo (…) u jednoga Gospodina Isusa Krista, Sina Božjega, (…) istobitna Ocu, (…)“. Vjera u Isusa Krista jest ono što i nas večeras ujedinjuje. No, jedinstvo za kojim čeznemo i za koje molimo prvenstveno je Božji dar koji trebamo prihvatiti u poniznosti i molitvi, prihvaćajući kao svoju Isusovu molitvu za sve nas: Da svi budu jedno.“ Zatim je poručio: „S najvišim predstavnicima kršćanskih zajednica i crkava grada Osijeka, zajedno s njihovom pastvom, i mi se – u visokoj obljetnici Nicejskog sabora i Vjerovanja – ujedinjujemo u molitvi kako za očuvanje postojećeg tako i postizanje većeg stupnja međusobnog jedinstva vjere i zajedništva u slavljenju kršćanskih otajstava.“

Započinjući središnje bogoslužje ekumenske osmine u Osijeku, đakovačko-osječki nadbiskup zahvalio je na riječima dobrodošlice gvardijanu Šimiću i njegovoj redovničkoj obitelji koja je namrla tako lijepu i dragocjenu ekumensku baštinu dugu 98 godina, kao i Ekumenskoj koordinaciji Osječke regije za organizaciju osmine. Podsjetio je kako se ove 2025. godine navršava 1700 godina od održavanja prvog ekumenskog koncila u povijesti Crkve, od Nicejskoga sabora, koji je bio održan ubrzo nakon što je kršćanstvo dobilo slobodu, od svibnja do srpnja 325. godine. Od oko 1800 tadašnjih biskupa na saboru je sudjelovalo njih nešto preko tri stotine, a najvažniji i najdalekosežniji plod rasprave je vjeroispovijest, formulacija sadržaja vjere, tzv. Nicejski simbol vjere – kojega se pučki naziva i Apostolskim vjerovanjem.

„Molitvena osmina se zato ove godine usredotočuje na sadržaj Nicejskog simbola vjere, odnosno na ispovijest vjere saborskih otaca u Kristovu božansku narav i njegovu istobitnost Ocu“, rekao je nadbiskup Đuro i nastavio: „Ovogodišnja Molitvena osmina za jedinstvo kršćana održava se pod geslom „Vjeruješ li ovo (Iv 11, 26)“. Riječ je o pitanju kojega Isus postavlja Marti, sestri svojega prijatelja Lazara, kojega je oživio nakon što je ovaj već četiri dana proveo kao mrtvac u grobu, o pitanju na kojega je odgovorio Nicejski sabor, kasnije i Carigradski, kojega je Isus postavljao Crkvi kroz njezinu minulu povijest te ga ponovno aktualizira i postavlja i svima nama koji se okupljamo tijekom ovogodišnje molitvene osmine. To pitanje vjere u Isusa Krista i naš zajednički vjernički odgovor od Nicejskoga sabora do danas ujedinjuje i sve nas sabrane večeras: predstavnike različitih Crkava i kršćanskih zajednica. U njemu se želimo obnoviti, njemu suobličavati po vjernosti njegovu evanđelju i što smo vjerniji Kristu, to smo i međusobno više jedno, jedna Crkva Kristova i njegovo otajstveno Tijelo.“

Započinjući homiliju biskup Szenn izrazio je svoje zadovoljstvo zajedništvom braće i sestara te rekao kako su ovakvi dani prilika da se kršćani nahrane i za one „tijesne dane“ koji dolaze. Osvrćući se na naviješteni ulomak Ivanova evanđelja pojasnio je kako se radi o teškoj situaciju čovjekova života – gubitku voljene osobe kada se čini da vjera naizgled nije dovoljna, kao ni sam aspekt vjerovanja koji je iz prijašnjeg povijesnog konteksta itekako dobro obrazložen onime što se dogodilo prije više od 1700 godina.“ Proničući Martin odnos prema Isusu u evanđeoskom ulomku, biskup Szenn je uputio: „Donekle se može reći da je Marta razočarana u Gospodina Isusa Krista. Zašto na vrijeme nije došao? Zašto nije došao prije? Zar onda Lazar ne bi umro? A to sve je zato da se Božja slava i Božja vlast pokaže pred našim minimalno vidljivim, kratkim, vremenski ograničenim razmišljanjem te da prozremo da je Bog vječni i da On stoji iznad svega. Mi smo prolazni, ali On je vječan. I ako se mi uhvatimo Njega, On nas vodi u vječnost… Danas nema vidljivih komunista, nema vidljivih nacista, nema ovakvih i onakvih ideologija koje direktno napadaju Crkvu, vjernike u Isusa Krista. Ne. Danas je ono najgore – ništa, ništa. Nema naizgled nikakvih teškoća. Naši ljudi tako dobro žive, skoro ništa im ne treba, a to ništa, bez Boga – to je najjače oružje Sotone, đavla, i treba o tome govoriti. Ne zato da bismo plašili nekoga, nego zato da bismo ojačali i kazali najbitniju stvar – da mi vjerujemo – da Gospodin Isus Krist pobjeđuje svako zlo. Ne samo u ovome brojenom vremenu, nego i u onom vječnom…“

Zaključujući svoju homiliju, biskup Szenn citirao je Luthera te rekao: „Ako čovjek koji vjeruje u Krista i umre, on će sve vrijeme osjetiti Kristovu prisutnost.“ Zatim je poručio: „Draga braćo i sestre hrabro ispovijedajte svoju vjeru, ne protiv ovoga svijeta, nego za ovaj svijet.“ Podsjetio je na Kristove riječi o ljubavi i prema neprijateljima te uputio da se neprijatelje može ljubiti samo ispovijedanjem vjere u Isusa Krista: „Nicejska vjeroispovijest po odobrenom tekstu počinje ne da „ja vjerujem“, nego da „mi vjerujemo“. Stoga, draga braćo i sestre, Isus nam postavlja pitanje „Da li ti vjeruješ?“, a mi odgovorimo zajedno, pogledavši jedni druge, s radošću u vječnosti – ima li ukus raja u našim dušama – vjerujemo u Njega jer on je uskrsnuće i život. Stoga živimo savršeni život koji samo On može darovati. Taj život nije slobodan, taj život nije neopterećen od kušnji, teškoća i udara, ali znamo ono što apostol Pavao govori u poslanici Rimljanima 8,31 –  Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Naša borba je protiv grijeha i Bog nas u tome osnažuje i vodi.“

Obraćajući se prisutnima protojerej Đuranović, pročitao je pismo episkopa osječko-poljskog i baranjskog Heruvima te je u duhu božićnih blagdana i svetkovine Bogojavljenja uputio kako utjelovljenje Bogomladenca Isusa Krista svijetu donosi radost, mir i spasenje te se jedino kroz tu tajnu može na realan način prosuđivati. Osvrćući se na geslo molitvene osmine i uskrsenje pravednog Lazara iz Betanije, rečeno je kako je ono zalog i naše vjere u sveopće uskrsnuće mrtvih, kako to kršćani izgovaraju i ispovijedaju u simbolu vjere. No, u događaju Lazarova uskrsenja otkriva se i pravi, istinski karakter svijeta – kako u vremenu Kristova raspeća, tako i danas, uputio je Đuranović čitajući pismo episkopa Heruvima… Današnji svijet, nažalost trudi se nepriznati istinu Svetoga pisma i predaja kojima je Isus Krist dobrotvor, zakonodavac, car slave. U takvoj atmosferi nema ni autentične vjere, ali ni ljubavi. Crkvena svijest u odlukama sabora prepoznala je jedan univerzalan autoritet i prihvatila ga je kao jedinstveni pristup tajni spasenja. Upravo takvo razumijevanje jedinstva Crkve prepoznaje se prvenstveno u božanskoj euharistiji i njezinu načelniku episkopu. Zbog svoga dostojanstva, vrste služenja i načina svjedočenja – on je dakle primarni, vjerni tumač euharistijskog i liturgijskog doživljaja Crkve. Zbog svih ovih razloga – definicije Kristove prirode, uređenja crkvene discipline, jedinstva i sabornosti Crkve te i utjecaja na buduće sabore, Nicejski sabor ima poseban značaj u povijesti kršćanstva i oblikovanju njegovih temelja, uputio je Đuranović. Dakle, upravo su vjera, nada i ljubav osnovne dimenzije novozavjetnoga iskustva Kristove uskrsne ekleziologije koja svoje esencijalno uporište crpi upravo iz Nicejskog sabornog predanja… Mi kršćani, svi zajedno, prepoznajemo se ne samo kroz Zakon i Proroke već kroz upravo djelatnu ljubav i riječ Božju koja se utjelovila, uskrsla i izrasla u vječnu, jedinu istinsku pravdu – pravdu Božju ovdje u našoj povijesti, zaključio je Đuranović pismo episkopa i poželio da molitvena osmina bude svima nama na korist i spasenje.

Prenoseći pozdrave biskupa Evangeličke crkve u RH Branka Berića, vlč. Vrabec rekao je kako su u vjerovanjima sažete važne istine vjere – temeljni simboli vjere koji povezuju sve kršćane. Osvrćući se na redak iz Poslanice Rimljanima Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava (10,9-10), Vrabec je rekao: „Naša vjerovanja, koja izgovaramo prilikom službe Božje, sažeti su članci naše vjere. Suvremenom čovjeku teško je vjerovati u neke dijelove kršćanskih ispovijest vjere. Neki to misle, neki to i kažu. Čak i ako sumnjate i u sebi se borite s nekim iskazima u Vjerovanju – to ipak ukazuje da vjerujete. I upravo zato – naša vjerovanja nije dovoljno na Božjoj službi samo brzo izgovoriti, već ih vrijedi s vremena na vrijeme razmotriti i o njima dobro promisliti.“ Vjerovanja su nam potrebna da ne skrenemo na široki i utabani put, već da se držimo uske i neprohodne staze kojom kroči naša vjera, uputio je Vrabec i zaključio: „Javno ispovijedanje vjerovanja i riječ Božja neraskidivo su povezani. Ispovijed Vjerovanja vodi do razumijevanja riječi Božje u Bibliji, a riječ Božja ima za cilj naš odgovor ispovijedanjem vjere u zajednici. U ove dane – i kroz cijelu godinu – zajedno molimo trojedinoga Boga za sve krštene kao udove jednog tijela Kristova – da imamo hrabrosti živjeti u vjeri, javno ju ispovijedajući kao zajednica vjernih i svjedočiti je cjelokupnom svijetu – ekumeni svojim življenjem.

Nadglednik/biskup Crkve Božje u RH M. L. Kovačević rekao je kako se kršćani nalaze u ozbiljnim izazovima na svim razinama egzistencije, a geslo molitvene osmine presudno je pitanje koje treba u širem smislu razumjeti i o njemu promišljati, a tema je život. „Pod prilikom zajedništva promišljamo zajedno odgovor kojim je Marta izgovarajući Gospodinu progovorila – Da, Gospodine ja vjerujem. Ona nije samo verbalizirala ispovjednu rečenicu –  i to je moja molitva za sve nas pod prilikom ovog susreta – ona vjeruje Njemu, Njemu koji pred njom stoji. Kovačević je dalje naglasio da Ivanovo evanđelje svjedoči molitveni obrazac koji dolazi u poniznosti: „Gospodine onaj koga voliš – bolestan je. To su riječi povjerenja i uvjeren sam da ljudska bića, mladići, djevojke do najstarijih, Crkva – treba u ovoj poniznosti progovarati nad onim temama koje nas zatvaraju. Da, ja vjerujem, jer je Gospodin došao na svijet upravo radi svih nas, radi našeg spasenja. Najgore što nam se može dogoditi nije bolest – nije fizička smrt – nego nažalost naš ne. I onda ostajemo zatočenici i duhovne smrti i izgubljenosti. Zato u ovim našim prilikama težimo osobnom iskustvu vjere poput Tome apostola koji je ispovijedao – Gospodin moj i Bog moj. Naglašeno je moj. Valja nam iskusiti predanim srcem tu osobnu vjeru, jasnom artikulacijom prakse ispovijedajući božanstvo Gospodina Isusa i isključivo po Njemu dar života vječnoga. Zato, dragocjeno je na spomen 1700 godina biti u tom suglasju Nicejskog vjeroispovijedanja. Ostanimo zajedničkom svjedočenju vjere priklonjeni.“

Na kraju ekumenskog bogoslužja nadbiskup Hranić zahvalio je biskupu Szennu na izrečenoj homiliji, predstavnicima Pravoslavne Crkve čestitao je svetkovinu Bogojavljenja te napomenuo kako će već sljedećim središnjim ekumenskim bogoslužjem 2026. godine započeti jubilarno obilježavanje stote obljetnice ekumenskog molitvenog okupljanja za jedinstvo kršćana kod kapucina u Osijeku, a koje će biti zaključeno 2027. godine. „Vjerujem da će ta visoka obljetnica, na koju svi zajedno možemo biti ponosni, biti na poticaj svima nama da još snažnije promislimo ne kako proslaviti, nego što učiniti da bismo na vidljiviji način mi, kršćani, bili braća i sestre ovdje u Osijeku i na području Slavonije“, uputio je nadbiskup Hranić.